hrvatski

Miorița u novijoj rumunjskoj pisanoj književnosti - Mircea Nedelciu, Dan Lungu

Rumunjska usmenoknjiževna balada Mioriţa [„Ovčicaˮ] lirski je narativni tekst o pastiru koji od ovčice s darom govora doznaje da dvojica njegovih drugova kuju protiv njega urotu u namjeri da ga ubiju, ne bi li se domogli njegovih ovaca. Pastir na tu vijest ovčici odgovara molbom da njegovim ubojicama, njegovu stadu i njegovoj majci prenese njegovu oporuku, pri čemu će njegovu smrt prikazati kao svadbu u kojoj je sudjelovala cijela priroda. Otkako je zapisana i objavljena u 19. stoljeću, zahvaljujući visokoj umjetničkoj vrijednosti teksta, njezinoj rasprostranjenosti na cijelom rumunjskom prostoru (u nizu varijanti) i činjenici da je nacionalno specifična, Mioriţa je postala simbolom rumunjskoga identiteta i predmetom interesa znanstvenika različitih struka, ali i književnika, koji u svojim djelima preuzimaju njezine motive i/ili likove. Krajem dvadesetoga stoljeća nastale su dvije kratke priče koje preuzimaju Mioriţu kao intertekst: 1989. Mircea Nedelciu objavljuje Tânguire de mior [„Ovnićeva jadikovkaˮ], a 1999. Dan Lungu Bătrânul, Ceauşescu şi planul [„Starac, Ceauşescu i planˮ]. Nedelciu, u skladu s poetikom rumunjskoga postmodernizma, eksperimentira s tekstom pišući prozu u stihu. Lungu odabire tehniku blisku struji svijesti. Oba autora promatraju Mioriţu s ironičnim odmakom. Također, obojica autora zaplet Mioriţe – zločin iz pohlepe – vide kao dio svakodnevice, odbacuju mitske aspekte Mioriţe i pokazuju da je Mioriţu moguće vidjeti svuda oko nas, te se duhovito, a povremeno i podrugljivo poigravaju njezinim motivima. Iako je obje priče moguće čitati bez svijesti o njihovim vezama s usmenoknjiževnom baladom, one svoje puno značenje dobivaju tek kroz vizuru Mioriţe.

rumunjska kratka proza, Miorița, Mircea Nedelciu, Dan Lungu, ironizacija

nije evidentirano