hrvatski

Prilozi Nikole Arsenovića obrtničkom obrazovanju 19. stoljeća u Trojednoj kraljevini

Sredinom 19. stoljeća i na našim se prostorima osjeća snažan utjecaj industrijske proizvodnje koja sve više onemogućuje obrtničko djelovanje. Stoga se izlaz traži u novom pristupu obrazovanju tadašnjih zanatlija. Dotadašnje obrazovanje temeljeno samo na praktičnoj obuci putem promatranja i iskustvenog preuzimanja gotovih rješenja mladih šegrta u obrtničkim radionicama njihovih majstora, više nije bilo dostatno. Nešto malo jednosatne nastave tjedno, koja se najčešće izbjegavala, bilo je itekako nedovoljno da bi se njome mogla podići razina zanatskog djelovanja i suprotstaviti se snažnim utjecajima industrije zapada. Povijesnom analizom sadržaja dostupne pedagoške literature i dokumentacije donose se spoznaje o metodologiji i sadržajima izrade novih obrtničkih kurikula. Iz dostupne građe se s pravom može tvrditi da je Nikola Arsenović uz dosadašnje mjesto koje zaslužuje u etnografiji i umjetničkom djelovanju s pravom ušao i u povijest osposobljavanja budućih obrtnika. Kao krojački obrtnik u Vukovaru uviđa nedostatke obrazovanja majstora odjevne struke i snažno se zauzima za podizanje njihove izobrazbe na višu razinu, kako ju on naziva tehno-naučnom. On tiska prijedlog svojeg kurikula želeći podići kako ekonomske tako i stručne razine naučnika u Kraljevini Hrvatskoj, Dalmatinskoj i Slavonskoj koji obrtništvu moraju vratiti dignitet i popularizirati ga među narodom. Nikola Arsenović je kao predlagatelj institucionalnog i dvojnog načina srednjoškolskog obrtničkog obrazovanja u krojačkom zanatu otvorio put i potaknuo promišljanja o mogućoj implementaciji ove ideje u ostale obrtničke škole.

19. stoljeće, Nikola Arsenović, strukovno obrazovanje

nije evidentirano