hrvatski

Glazbeidoskop - višesenzorno iskustvo glazbenih aktivnosti

Vizualizaciju možemo opisati kao sposobnost da se nešto predoči ili zamisli u slikama. A što se primjenom u glazbenom području može opisati kao predočavanje glazbe koju čujemo pokretom (tijela), slikama, vizualnim efektima, odn. pretvaranje slušnog – neutjelovljenog u konkretno – utjelovljeno. Interakcija auditivnih, vizualnih i motoričkih doživljaja blizak je razvojnim potrebama i mogućnostima djeteta mlađe školske dobi koje na taj način postiže potpuni doživljaj glazbe. Takva sinestetička interakcija sluha, vida i motoričkih osjetila prisutna je i u dječjoj igri već u ranoj dobi. Zvuk je moguće osjetiti dodirom te on može pobuditi slikovitost, energiju, protočnost i periodičnost. Multisenzorna priroda ljudskog mozga – olakšava učenje, a to su u području glazbe prepoznali glazbeni pedagozi Zoltan Kodaly , Carl Orff, Edwin Gordon i Jaques-Emile Dalcroze koji su u svojim pristupima poučavanju glazbenih aktivnosti prednost dali vizualizaciji i pokretu uz glazbu. Način na koji doživljavamo glazbeno djelo i način na koji je naš mozak obrađuje razlikuje se od nota i harmonija koje ga sačinjavaju. Zato je vizualizacija glazbe izazovna jer se ono što tehnički čujemo i što doživljavamo razlikuje od osobe do osobe. Krajnji je cilj vizualizacije glazbe usklađivanje onoga što doživljavamo s onim što vidimo, radimo (pokret) i izvodimo. Najčešće vizualiziramo glazbene sastavnice: dinamiku, tempo, ritam, boju (glazbala ili glasa), ugođaj itd.. Tijekom predavanja predstavljeni su primjeri u vidu fotografija i video isječaka koji potkrepljuju najčešće vidove vizualizacije u glazbi: dječjim likovnim izričajem, računalnim animacijama, tjelesnim pokretom, računalnim vizualizacijama te mogućnostima dječjeg stvaralaštva u području vizualizacije glazbe.

glazba, obrazovanje, višesenzorno iskustvo, vizualizacija

nije evidentirano