hrvatski

Tijelo kao slikovnica – samopoimanje i iskustva tetoviranih odgojno-obrazovnih djelatnika

Tema ovog diplomskog rada su iskustva i samopoimanje tetoviranih odgojno-obrazovnih djelatnika. U teorijskom okviru ukratko je predstavljena praksa tetoviranja kroz povijest, uloga tetovaža u oblikovanju identiteta kroz skalu motivacije za tetoviranjem te njihov utjecaj pri zapošljavanju, a zatim i uloga tijela u odgojno- obrazovnom sustavu, pogled na tetovirane odgojno- obrazovne djelatnike te mogućnost integracije tetovaža u odgojno-obrazovne procese. Obzirom da je ovo još uvijek poprilično neistražena tema u Hrvatskoj, u empirijskom se dijelu rada pokušalo odgovoriti na sljedeća pitanja: Koja je uloga tetovaže u oblikovanju privatnog i profesionalnog identiteta sudionika? Na koji način sudionici poimaju vlastito tetovirano tijelo i koje strategije tjelesne ekspresije primjenjuju u odgojno-obrazovnoj instituciji u kojoj rade? Na koji način vidljive tetovaže sudionika oblikuju njihove odnose s kolegama, roditeljima, djecom i drugim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa? Rezultati ovog istraživanja pokazali su kako su tetovaže, suprotno očekivanjima, poprilično prihvaćene u sustavu odgoja i obrazovanja, iako je većina sudionika promišljala o njihovom mogućem negativnom utjecaju prilikom zapošljavanja. Također, rezultati ukazuju na važnu ulogu ravnatelja pri donošenju odluke sudionika o činjenju tetovaže (ne)vidljivom na radnome mjestu, dok su reakcije roditelja i djece na vidljive tetovaže sudionika istraživanja u gotovo svim slučajevima iznimno pozitivne.

tetovaža, tetoviranje, odgojno-obrazovni djelatnici, ravnatelj, djeca

nije evidentirano