hrvatski

Od hagiografije do biografije: hrvatski franjevci trećoredci glagoljaši i njihovi životopisi od srednjega vijeka do 21. stoljeća (probrani primjeri)

U široko zasnovanom franjevačkom pokretu tijekom srednjeg vijeka oblikuju se tri skupine sljedbenika sv. Franje. Među njima je i Treći franjevački red (lat. tertiarii) koji s jedne strane čine bratstva franjevačkoga svjetovnoga reda, a s druge samostanske redovničke zajednice. Unutar potonjih je Treći samostanski red sv. Franje (lat. Tertius Ordo Regularis S. Francisci / TOR) kojemu pripada Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša sv. Jeronima (danas sa sjedištem u Zagrebu) formalno utemeljena 1473., a organizirana prema Pravilu Nikole IV. pape iz 1289. godine. Posebnost je ovih franjevaca što su od svojih početaka prihvatili i njegovali glagoljaštvo u svim njegovim vidovima te bogoslužje slavili (i danas slave) na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku. U izlaganju će se poseban naglasak staviti na analizu i metodologiju izrade biografija u ovoj specifičnoj franjevačkoj zajednici. U obzir će se uzeti ponajprije izvori nastali njihovim vlastitim djelovanjem. To su ponajprije rukopisne knjige posinovljenja (Libro delle figliolanze ; Libro degli affigliati), novicijata (Libro degli Atti di Noviziato) i zavjetovanja (Libro delle Professioni Religiose) franjevaca trećoredaca glagoljaša otoka Krka (1717. – 1914.). Zatim Imenik preminulih redovnika samostanskog III. reda S. O. F. redodržave s. Jerolima u Dalmaciji, Kvarneru i Istri koji sastavlja i ciklostilom daje umnožiti fra Stjepan M. Ivančić u Zadru 1910. godine. U Predgovoru sastavljač ističe: „Ima nekoliko godina e se je i kod nas uveo vrlo liepi običaj, da se za sutrašnji dan čitaju pri stolu godovi mrtvih Redovnika. (…) Nego stara je knjižica, gdje se čitali godovi, bila nepodpuna. U njoj, uz neznatne iznimke, spominjali se samo mrtvi Redovnici, počam od druge polovice osamnaestoga stoljeća: jer pomni sastavljač nije imao pri ruci ako ne jedino mrtvačku knjižicu (Vacchetta) glavotočkog Samostana i po koji komad knjižice Zaglave i Školjića, a falilo mu, kô što i danas fale predjašnje tih i drugih samostana. (…) Eda se doskoči toj manjkavosti, te se po mogućnosti sa spominjanjem preminulih dopre do one dobe, kad se naši Redovnici pojavili u Dalmaciji, pobrinuo se podpisani eda zaboravi otme i one koji bi inače uviek u zaboravi ostali.“ Biografijama trećoredaca fra Stjepan M. Ivančić posvetio se i u svom temeljnom djelu Povjestne crte o samostanskom III. Redu sv. o. Franje po Dalmaciji, Kvarneru i Istri i poraba glagolice u istoj redodržavi (1910.) te u knjižici Nešto o hrvatsko-glagolskim piscima samostanskih Trećoredaca (1911.). U obzir će se uzeti i Imenik preminulih redovnika Hrvatske provincije franjevaca trećoredaca (sakupio i izdao o. Stjepan M. Ivančić / drugo prošireno izdanje priredio o. Petar Runje, Zagreb 1987.) te druga franjevačka historiografska literatura. Najzad, prikazat će se i recentni (rukopisni, u pripremi za tisak) Biografski leksikon – Životopisi redovnika Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša od 1900. do 2020. fra Jose Živkovića. To je primarno retrospektivni leksikon koji sadrži abecedni popis, kronološki popis, životopise, abecedni popis živih redovnika, provincijala, službi u Generalnoj kuriji u Rimu, potom popis profesora i kulturnih djelatnika, inozemnu pastvu, ali i one koji su napustili redovničku zajednicu te popis novicijata u promatranom razdoblju. U zaključku će se – u odnosu na biografije franjevaca trećoredaca glagoljaša – dati i komparativni pogled na Hrvatski franjevački biografski leksikon koji je 2010. godine izišao pod uredništvom fra Franje Emanuela Hoška, Peje Ćoškovića i fra Vicka Kapitanovića u izdanju Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“ i Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

hagiografija, biografija, hrvatski franjevci trećoredci glagoljaši, Treći samostanski red sv. Franje (Tertius Ordo Regularis Sancti Francisci - TOR), životopisi, srednji vijek, novi vijek, probrani primjeri

nije evidentirano