hrvatski

Utjecaj podtipa psećeg parvovirusa 2 na kliničku sliku, tijek i ishod liječenja

Parvovirusna infekcija pasa prvi puta je opisana krajem prošlog stoljeća, a danas je jedna od najvažnijih zaraznih bolesti u ove vrste. Izrazita sklonost mutacijama dovodi do pojave novih sojeva koji istiskuju starije u populaciji pasa.Za ovo istraživanje sakupljeno je i obrađeno ukupno 78 uzoraka fecesa i obrisaka rektuma pasa zaprimljenih na Kliniku za zarazne bolesti Zavoda za mikrobiologiju i zarazne bolesti s klinikom Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Navedeno uzorkovanje i prikupljanje 36podataka o životinjama uključivalo je razdoblje od 1. siječnja 2019. do 1. prosinca2020. Sve životinje, odnosno psi pokazivali su znakove akutnog gastroenteritisa. Dostupni podaci o nacionalu, anamnezi, kliničkom pregledu te tijeku i ishodu liječenja korišteni su u svrhu statističke obrade. Metodom lančane reakcije polimeraze u uzorcimafecesa ili obriscima rektuma dokazivana je prisutnost psećeg parvovirusa-2.Nakon određivanja nukleotidnog slijeda umnoženih odsječaka virusnog genoma ustanovljena je prisutnost sva tri poznata podtipa CPV-2 virusa, a najzastupljeniji su podtipovi CPV-2c (53, 85%) i CPV-2a (35, 9%). Iz dodatnih anamnestičkih podataka bilo je vidljivo da se podtip CPV-2c češće javlja kod pasa iz azila.Isti podtip se javlja češće u štenadi, dok se preostala dva javljaju češće u starijih životinja. Težina kliničke slike, tijeki ishod liječenja ne ovise o podtipu virusa. Cijepljenje daje zaštitu pasa neovisno o podtipu virusa. Psi koji razviju kliničku sliku, koja upućuje na parvovirozu, zahtjevaju agresivan pristup liječenju neovisno o cjepnom statusu.

parvovirusna infekcija pasa ; anamnestički podaci ; podtip CPV-2 ; klinički slika ; imunoprofilaksa

nije evidentirano