hrvatski

Drveće u hrvatskim poslovicama

Poslovice su minijaturne strukture koje u sažetom obliku iznose zaokruženu misao, uvjetovanu kontekstom u kojemu se upotrebljavaju, ali i univerzalnu. Drveće kao čovjekova fascinacija pronašlo je svoje mjesto i u poslovicama u kojima se povezuje ljudsko iskustvo s prirodom koja ga okružuje, koja je u isto vrijeme izvor materijalnoga dobra (izvor hrane, zaštite, građevnoga materijala), ali i izvor opasnosti i nesigurnosti. U radu će se analizirati hrvatske poslovice motivirane drvećem i bliskoznačnim riječima (Drvo se savija dok je mlado., Nije u jednom dubu dubrave., Jabuka ne pada daleko od stabla.). Opisat će se sintaktička struktura takvih poslovica te njihov semantički potencijal s obzirom na motivacijski koncept (drvo kao personifikacija ljudskih osobina, drvo kao sigurnost, drvo kao izvor životne mudrosti itd.).

hrvatske poslovice, figure govora, semantičko polje, drveće

nije evidentirano