hrvatski

Kolokacijski potencijal glagolsko-prijedložnih sveza u hrvatskome jeziku

rijedlozi se kao vrsta riječi tradicionalno povezuju s imenicama u određenome padežu tvoreći s njima gramatičku cjelinu, tj. prijedložno-padežni izraz (matas Ivanković 2009. ; Barić i dr. 1997.). ovdje je namjera s leksikološkoga aspekta uputiti na značenjsku vezu između glagola i prijedloga, koja s jedne strane proistječe iz valencijske snage pojedinih glagola da otvaraju mjesto prijedložno-padežnim dopunama, a s druge strane iz mogućnosti prijedloga da pobliže odredi značenjski potencijal glagola u određenoj komunikacijskoj situaciji. u radu1 se na primjerima preuzetima iz Kolokacijske baze hrvatskoga jezika Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (http://ihjj.hr/kolokacije) opisuju kolokacijska obilježja glagolsko-prijedložnih sveza u skladu s kriterijima prema kojima se mogu svrstati u takvu skupinu sveza. U gramatičkim se opisima hrvatskoga jezika prijedložno-padežne strukture uz glagole uglavnom određuju kao vrsta dopune ili dodatka, dok na leksikološkoj razini, dakle kao vrsta čvrstih sveza, nisu sustavno opisane. Analizom je obuhvaćeno sljedeće: 1. koji su glagoli s obzirom na svoja primarna značenja nositelji takvih sveza, 2. koji su prijedlozi najčešće sastavnice takvih sveza, 3. podjela glagolsko-prijedložnih kolokacija u hrvatskome jeziku.

glagolsko-prijedložne sveze, hrvatski jezik, kolokacije

nije evidentirano