hrvatski

Načela okluzije u implantoprotetici

Nepravilno uspostavljeni okluzijski odnosi mogu dovesti do pojave tehničkih i bioloških komplikacija što uključuje lom protetske suprastrukture, lom protetske nadogradnje, lom implantata i gubitak periimplantne kosti. Uzimajući u obzir različita biomehanička svojstva zuba i implantata, te njihovo različito sidrenje u kosti, nije moguće koristiti okluzijska načela koja se klasično koriste u stomatološkoj protetici. Zub je s kosti povezan sa parodontnim ligamentom, dok je implantat povezan sa kosti oseointegracijom. Zbog toga zub ima veći stupanj pomičnosti nego implantat, ima povoljniji prijenos sila, te ima proprioceptore u parodontonom ligamentu koji pružaju bolju taktilnu osjetljvost i mogu zaštiti zub od preopterećenja. U izradi protetskih radova sidrenih na implantatima potrebno je koristiti okluzijska načela usmjerena zaštiti implantata, tzv. implant protected occlusion. Ona uključuju pravilni raspored okluzijskih dodira te specifičnu modelaciju protetskog rada. Temelji se na uzajamno zaštićenoj okluziji uz određene modifikacije. Implant protected occlusion sadrži kako opće smjernice tako i specifične smjernice ovisno o stupnju bezubosti pacijenta, stanju u nasuprotnoj čeljusti i izboru protetskog rada. Parafunkcije su čimbenik koji utječe na uspješnost terapije i dugotrajnost implantoprotetskog rada, te stoga zahtijevaju posebnu pozornost prilikom planiranja terapije i uspostave okluzijskih dodira. Svrha ove poster prezentacije je prikazati načela implant protected occlusion, te sažeti najnovije spoznaje dostupne u znanstvenoj literaturi.

dentalna implantologija ; okluzija

nije evidentirano

engleski

Principles of occlusion in implant-prosthodontics

Nepravilno uspostavljeni okluzijski odnosi mogu dovesti do pojave tehničkih i bioloških komplikacija što uključuje lom protetske suprastrukture, lom protetske nadogradnje, lom implantata i gubitak periimplantne kosti. Uzimajući u obzir različita biomehanička svojstva zuba i implantata, te njihovo različito sidrenje u kosti, nije moguće koristiti okluzijska načela koja se klasično koriste u stomatološkoj protetici. Zub je s kosti povezan sa parodontnim ligamentom, dok je implantat povezan sa kosti oseointegracijom. Zbog toga zub ima veći stupanj pomičnosti nego implantat, ima povoljniji prijenos sila, te ima proprioceptore u parodontonom ligamentu koji pružaju bolju taktilnu osjetljvost i mogu zaštiti zub od preopterećenja. U izradi protetskih radova sidrenih na implantatima potrebno je koristiti okluzijska načela usmjerena zaštiti implantata, tzv. implant protected occlusion. Ona uključuju pravilni raspored okluzijskih dodira te specifičnu modelaciju protetskog rada. Temelji se na uzajamno zaštićenoj okluziji uz određene modifikacije. Implant protected occlusion sadrži kako opće smjernice tako i specifične smjernice ovisno o stupnju bezubosti pacijenta, stanju u nasuprotnoj čeljusti i izboru protetskog rada. Parafunkcije su čimbenik koji utječe na uspješnost terapije i dugotrajnost implantoprotetskog rada, te stoga zahtijevaju posebnu pozornost prilikom planiranja terapije i uspostave okluzijskih dodira. Svrha ove poster prezentacije je prikazati načela implant protected occlusion, te sažeti najnovije spoznaje dostupne u znanstvenoj literaturi.

dental implantology ; occlusion

nije evidentirano