hrvatski

Razgradnja diklofenaka u vodi direktnom fotolizom uz različite tipove izvora zračenja

Sve veća prisutnost različitih onečišćujućih tvari, pa tako i lijekova, tj.farmaceutika u vodi, izaziva zabrinutost stručnjaka ali i cjelokupne javnosti. Primjena farmaceutika u današnjem životu je vrlo česta, te oni negdje u konačnici moraju završiti. Dio njih završi u prijemnicima putem otpadnih voda, dio putem metabolita. Za velik dio farmaceutika još uvijek nisu razvijene adekvatne metode uklanjanja, što je naravno, potrebno unaprijediti. Posljednjih se godina sve više unaprjeđuju napredni oksidacijski procesi (AOP), putem kojih se učinkovito mogu ukloniti različita onečišćivala. Na novu listu prioritetnih onečišćivala je između ostaloga uvršten i diklofenak (DCF), te je time označen kao prioritetna opasna tvar. Stoga je potrebno detaljnije razmotriti svojstva diklofenaka, njegovu prisutnost i zadržavanje u prijemnicima, učinak na okoliš, kao i mogućnosti njegova uklanjanja i razgradnje, što je proučavano u ovom radu. Konkretno se u ovom radu proučavala učinkovitost razgradnje DCF-a primjenom direktne fotolize uz UV-A365 i UV-C254 tipove zračenja. Utvrđeno je da se diklofenak brže i uspješnije razgrađuje uz pomoć UV-C254 zračenja, gdje je postignuto njegovo potpuno uklanjanje za samo 9 minuta, dok je uz pomoć UV-A365 zračenja za isti učinak bilo potrebno čak 29 sati. Nadalje, utvrđeno je da kinetika mineralizacije uz UV-C zračenje ima pseudo- linearni trend. Također je utvrđeno da otopina DCF-a nije biorazgradiva s obzirom da je omjer BPK5/KPK=0.043, koji bi za biorazgradivu otopinu iznosio ≥0, 4. Također, pokazalo se da se primjenom direktne fotolize biorazgradivost ne mijenja značajno, te da isto tako da ne dolazi niti do smanjenja toksičnosti, iako trend promjene ukazuje na mogućnost smanjenja produljenjem vremena obrada u oba slučaja.

diklofenak ; UV fotoliza ; kinetika ; biorazgradivost ; toksičnost

nije evidentirano