hrvatski

Teorijski okviri za primjenu osnaživanja u medijaciji roditeljskih sukoba

Osnaživanje je proces koji omogućava sudionicima medijacije da steknu ili povrate kontrolu nad vlastitim životima, a uključuje prepoznavanje izvora njihove nemoći te učenje načina i metoda za postizanje željenih ishoda aktiviranjem snaga i resursa sudionika. Osnaživanje omogućava uspostavljanje ravnoteže moći u odnosima te naglašava ulogu sudionika, njihovog prava na samoodređenje i donošenje vlastitih izbora, što je od ključnog značenja u procesu medijacije roditeljskih sukoba. Čak i onda kada je u medijaciji roditeljskih sukoba postignut sporazum pokazalo se da je njegova provedba često vrlo složena, pogotovo ako je bila postignuta direktivno obzirom da su potrebe obitelji, roditelja i djece kompleksnije od toga. Pod vidom toga u radu je predstavljen koncept osnaživanja i mogućnost njegove primjene u medijaciji te neki drugi teorijski koncepti (teorija privrženosti, teorija roditeljskih stilova te teorija samodeterminacije) značajni za razumijevanje složene obiteljske i roditeljske dinamike tijekom i nakon razvoda. Razumijevanje i primjena ovih teorijskih koncepata u praksi obiteljske medijacije važna je za medijatore kako bi pravovremeno i učinkovito mogli osnažiti sudionike da, ukoliko i ne uspiju postići sporazum, unaprijede razinu spremnosti za preoblikovanje sukobljenog odnosa koji se, kada je riječ o roditeljima, nastavlja i nakon prekida partnerskih odnosa

obiteljska medijacij ; roditeljski sukobi ; osnažvanje

nije evidentirano