hrvatski

Obrazovanje za financijsku pismenost u Hrvatskoj: uloga djeteta i globalni trendovi

Sociologija djetinjstva postavlja dijete u središte istraživanja preokrećući klasične sociološke teorije socijalizacije i dodjeljujući djetetu ulogu aktivnog društvenog aktera, a ne samo bića u postajanju (Prout i James, 1990) koje tek treba zaslužiti ulogu sudionika u sociološkom istraživanju tranzicijom u odraslost. Posebno mjesto u ovoj disciplini zasigurno zauzimaju istraživanja ekonomskih aktivnosti djece, počevši od Woodheada (1999) koji je istaknuo važnost dječje perspektive u kros-kulturnim istraživanjima dječjeg rada, pa sve do mnogih drugih autora koji su proučavali dječji rad u kućanstvu i obitelji, odnos između dječjeg rada i školovanja, ulogu džeparaca u odrastanju i vršnjačkim odnosima itd. (Solberg, 1996 ; Mizen, 2001 ; Abebe, 2007 ; Ruspini, 2012 ; Boneta et al, 2015). Bez obzira na spomenuta istraživanja i dalje je u akademskim i obrazovnim krugovima neobično razmatrati aktivnu djetetovu ulogu u ekonomskim aktivnostima, prije svega zbog toga što je društvena konstrukcija djetinjstva u moderni doživjela transformaciju iz djeteta kao ekonomski korisnog u dijete koje je ekonomski beskorisno, ali emocionalno neprocjenjivo (Zelizer, 1984). Prema Zelizer, sentimentalizacija djetinjstva posljedica je komodifikacije svih aspekata ljudskog života u modernom društvu pa se sklanjanjem djeteta s tržišta rada i ustoličenjem tzv. sakralnog djeteta uspostavljaju granice prema tržištu („čisto dijete“ spram „prljavog novca“). Ekonomska uloga djeteta međutim nije nestala, nego je modificirana: više nije u redu da dijete novčano doprinosi kućanstvu, ali je u redu da bude pasivni potrošač ili da obavlja neke neplaćene kućanske poslove u odgojne svrhe. Ovakva slika djeteta potvrđena je i u analizi hrvatskih udžbenika za niže razrede osnovnih škola (Ivković, 2013). U ovom kontekstu je, stoga, zanimljivo promatrati razvoj obrazovanja za financijsku pismenost koji se na globalnom planu intenzivno odvija zadnjih dvadesetak godina, a u koji je putem OECD-a uključena i Hrvatska. U tom procesu iskristalizirale su se dvije oprečne struje, neoliberalna i neomarksistička, koje naglašavaju različite segmente kurikuluma obrazovanja za financijsku pismenost smještajući ga odvojeno od ili unutar kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja (Arthur, 2012). Ovaj rad analizira različite nacionalne i lokalne, formalne i neformalne, kurikulume, programe i priručnike u Hrvatskoj koji se potpuno ili djelomično bave obrazovanjem za financijsku pismenost. Glavna istraživačka pitanja odnose se na prisutnost utjecaja navedenih globalnih struja u obrazovanju za financijsku pismenost, razvoj drugačijeg pristupa temeljenog na domaćim kulturnim ili strukturnim posebnostima, kao i ulogu djeteta (aktivna/pasivna, bivanje/postajanje).

sociologija djetinjstva, ekonomske aktivnosti djece, financijska pismenost, obrazovanje za financijsku pismenost, kurikulum

nije evidentirano