Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Supervizija kao oblik pomoći pri usklađivanju radnih i obiteljskih obveza (CROSBI ID 703852)

Prilog sa skupa u zborniku | sažetak izlaganja sa skupa

Barišić, Anita Supervizija kao oblik pomoći pri usklađivanju radnih i obiteljskih obveza. 2020

Podaci o odgovornosti

Barišić, Anita

hrvatski

Supervizija kao oblik pomoći pri usklađivanju radnih i obiteljskih obveza

Sukladno čl. 46. st. 2. Zakona o udomiteljstvu (NN 115/18) navodi se kako su obveze centra za socijalnu skrb prema udomitelju da "tim ili stručni radnik centra organizira superviziju udomitelja u suradnji s domom socijalne skrbi i centrom za pružanje usluga u zajednici". Nadalje Zakon o udomiteljstvu (NN 115/18) u čl. 9. definira što se smatra supervizijom udomitelja te se navodi kako je supervizija proces učenja, razvoja i metoda podrške koja omogućava usvajanje novih znanja, razvijanje vještina, usvajanje spoznaja kroz osobno iskustvo rada, u cilju poboljšanja kvalitete rada s korisnicima. Ovako definirana supervizija bliska je i tzv.metodskoj superviziji koja se u Hrvatskoj od 2013. godine koncipira kao novi model supervizije u području skrbi za djecu u sustavu socijalne skrbi (Ajduković, 2019.). U radu s obiteljima, kao i udomiteljskim obiteljima, supervizija je jedan od ključnih načina da praktičari imaju vremena i sposobnosti da promatraju svoju praksu, identificiraju se, raspravljaju i nauče iz pogrešaka (Beddoe, 2016.). U istraživanju koje je provedeno s ciljem saznanja kako udomitelji i stručnjaci opisuju stanje udomiteljstva u RH i zatim s ciljem kritičkog vrednovanja tog stanja, zaključeno je da se supervizija ne provodi sukladno Zakonu o udomiteljstvu te da bi se udomiteljima pružila veća pomoć i podrška, potrebno je omogućiti upravo superviziju, jer se na taj način podiže kvaliteta njihovog rada (Sabolić i Vejmelka, 2015.). Buehler, Cox i Cuddeback (2003.) proveli su istraživanje o čimbenicima koji utječu na ishode udomiteljstva na uzorku od 22 udomitelja i zaključili kako su u kategoriji stresora, udomitelji najčešće, kao najozbiljnije stresore naveli ponašajne i emocionalne probleme djeteta koje je udomljeno, a zatim stresore vezane uz sustav stručne podrške, kojeg su udomitelji procijenili kao nekompetentan i neadekvatan. Kasnija istraživanja pokazuju da je edukacija udomitelja efikasnija kad je osigurana 24-satna podrška i supervizija, uz klasične edukacije (Redding, Fried i Britner, 2000., prema Laklija, 2011.). Opremanje udomitelja znanjima i vještinama reducira pojavljivanje roditeljskih postupaka, poriva da se odbaci dijete te umanjuje osobni osjećaj nemoći udomitelja (Ajduković, Kregar i Laklija, 2007., prema Laklija, 2011.). Za zadržavanje udomitelja u udomiteljskoj ulozi važno je spriječiti sindrom sagorijevanja, koji se javlja kada udomitelj ima osjećaj nekompetentnosti i osobnog nepostignuća i kada mu je teško uskladiti sve uloge koje ima (radne i obiteljske) te tada poduzimaju nedjelotvorne intervencije s udomljenim djetetom. Stručnjaci za dobrobit djece konzistentno su izloženi teškim situacijama i jasno doživljavaju osobne posljedice stresa, a prema Munson (2012.) jedna od funkcija supervizije je prevencija stresa i suočavanje sa stresnim situacijama na radnom mjestu. Supervizori imaju odgovornost za pomaganje stručnjacima u razvijanju kompetencija za upravljanje stresom i odgovor na njegove učinke (Kim i sur., 2017.). Udomitelji posebno zahtjevnu ulogu imaju pri usklađivanju odgovaranja na potrebe svoje biološke i udomljene djece, kao i u slučaju kada su zaposleni i moraju uskladiti dvije uloge u okviru kojih se zahtjeva profesionalizam. Učinkovita supervizija omogućava stručnjacima u radu s djecom pružanje kvalitetnije skrbi za djecu i obitelj, što ima dalje učinak na trajnost, blagostanje i osjećaj sigurnosti stručnjaka (Dill i Bogo, 2009.). U kontekstu ovog izlaganja, osvrćem se na model metodske supervizije uz obrazloženje njegove primjenjivosti u radu sa udomiteljima i stručnjacima koji rade na poslovima udomiteljstva. Osjećaj nesigurnosti udomitelja može se umanjiti u superviziji, jer je supervizijski prostor sam po sebi sigurno mjesto u kojem udomitelj može stjecati znanja, podsjetiti se na ranije usvojena znanja, usavršavati vještine i dijeliti osjećaj odgovornosti te dobiti socijalnu i emocionalnu podršku. Jednako bitno je i to da u superviziji udomitelj može naučiti upravljati stresom i vježbati prihvatljive odgovore na zahtjeve koje ima iz dvostruke radne uloge ; one udomiteljske i one kao zaposlenika na tržištu rada.

udomiteljstvo, supervizija, podrška

nije evidentirano

engleski

Supervision as a form of helping to reconcile work and family responsibilities

nije evidentirano

foster care, supervision, support

nije evidentirano

Podaci o prilogu

2020.

nije evidentirano

Podaci o matičnoj publikaciji

Podaci o skupu

Ravnoteža privatnog i poslovnog života udomiteljskih obitelji

ostalo

25.11.2020-25.11.2020

Zagreb, Hrvatska

Povezanost rada

Socijalne djelatnosti