hrvatski

Reformacije i revolucije

Godine 2017. Hrvatsko filozofsko društvo obilježilo je dvije obljetnice:500. obljetnicu protestantske reformacije i 100. obljetnicu Oktobarske revolucije. Početkom protestantske reformacije simbolično se određuje 31. listopada 1517. godine kada je Martin Luther na vrata crkve u Wittenbergu objesio svojih 95 teza o oprostima grijeha. Događaji koji su uslijedili, predvođeni pozivom više društvenih i vjerskih pokreta na crkvenu reformu, doveli su do raskola Zapadne crkve, nastanka protestantizma te brojnih drugih političkih, ekonomskih i društvenih promjena. Oktobarska revolucija 1917. godine predstavlja drugu i posljednju fazu Ruske revolucije kao odgovora carskom politikom nezadovoljnih seljaka, radnika i vojnika. Njezine su neposredne posljedice bile ukidanje apsolutističke monarhije na čelu s carem Nikolom II., a posredne inauguracija sovjetskog režima i nastanak Sovjetskog Saveza kao vodeće svjetske sile. Premda navedena povijesna zbivanja ne dijele ni mjesto ni trenutak, zajednička osobina protestantske reformacije i Oktobarske revolucije odnosi se na njihov neizmjeran politički, kulturni, ekonomski i intelektualni utjecaj na suvremenu sliku svijeta. Također, njihova je zajednička ontološka pretpostavka sadržana u društvenom momentumu, čiji su pokretači nezadovoljstvo i kritika postojećih okolnosti te nada (naivna ili učena) u mogućnost njihove promjene. Drugim riječima rečeno, u prirodi je reformacija i revolucija transgresija (za)danoga, pri čemu se reformacijske promjene najčešće određuju kao usmjerene k popravljanju, a revolucijske k rušenju postojećih društvenih struktura. Ova je distinkcija ujedno opterećena brojnim normativnim određenjima. S jedne strane, npr. Georg Wilhelm Friedrich Hegel, Karl Marx, Hannah Arendt, Rosa Luxemburg i Gajo Petrović – premda, dakako, iz bitno različitih teorijskih ishodišta – promoviraju vrijednost revolucija i njihovu neumitnost za ostvarenje boljeg društva i svijeta. S druge strane, teoretičari poput Edmunda Burkea, Karla Poppera i Francisa Fukuyame revolucijama odriču trajnu i pozitivnu ulogu u promjeni postojećega jer one, u svojim krajnjim konsekvencama, parafraziramo li čuvenu Büchnerovu rečenicu, poput Saturna, jedu svoju djecu. Pritom oni revolucijama najčešće suprotstavljaju reformacije kao mirne i postupne mijene (obnove, poboljšanja ili usavršavanja), koje ne riskiraju pad u bezvlađe i kaos. Unatoč ovakvim analitičkim distinkcijama, granice između revolucija i reformacija propusne su, o čemu najbolje svjedoči upravo protestantska reformacija, a nerijetko su spoznatljive tek post festum. Imajući u vidu navedeno, interdisciplinarni simpozij s međunarodnim sudjelovanjem »Reformacije i revolucije. Povodom 500. obljetnice protestantske reformacije i 100. obljetnice Oktobarske revolucije«, održan u Zagrebu 14.–16. prosinca 2017. godine, nije samo predstavio izlaganja u kojima se promišljalo filozofsko, geopolitičko, kulturno i ekonomsko nasljeđe protestantske reformacije i Oktobarske revolucije nego i izlaganja u kojima su se razmatrali pojmovi reformacije i revolucije kao takvi, njihovo značenje, položaj danas te njihove perspektive u budućnosti. Izbor radova koji su nastali na osnovi izlaganja sa spomenutog donosimo u ovoj knjizi. Tekstove su priredili sljedeći autori i autorice: Dr Teresa Forcades i Vila, prof. Jürgen Moltmann, doc. dr. sc. Zoran Grozdanov, mr. sc. Darko Pirija, dr. sc. Ivo Džinić, dr. sc. Sead Alić, doc. dr. sc. Stanko Vlaški, prof. dr. sc. Slobodan Sadžakov, Michael Antolović, dr. sc. Suzana Marjanić, prof. dr. sc. Damir Hršak, mr. sc. Lazar Atanasković, dr. sc. Krešimir Šimić, doc. dr. sc. Goran Rujević, dr. sc. Branko Romčević, dr. sc. Maroje Višić, Anita Lunić, Aneli Dragojević Mijatović, dr. sc. Vlatko Ilić, dr. sc. Predrag Krstić, dr. sc. Luka Janeš, dr. sc. Lana Zdravković i dr. sc. Ana Maskalan.

reformacije ; revolucije ; protestantska reformacija ; Oktobarska revolucija

nije evidentirano