hrvatski

Kupnja na pokus

Kupnja na pokus, kao kupoprodaja gdje se stranke sporazumijevaju da kupac uzima objekt pod uvjetom da ga isproba i utvrdi odgovara li njegovim željama ima dvojbenu pravnu narav pa je tako upitno je li riječ o odgodnom ili raskidnom uvjetu, ili pravu na raskid ugovora, te posljedično hoće li kupčevo prakticiranje prava na odustanak od ugovora djelovati ex tunc ili ex nunc. Preteča kupnje na pokus vidljiva je u institutu rimskog prava pactum displicentiae, o čijoj pravnoj naravi romanisti dvoje, a koji je posredstvom rimske pravne tradicije i općeg prava utjecao na razvoj instituta u građanskom pravu država kontinentalne Europe. Ovaj rad sadrži analizu kupnje na pokus, posebice s obzirom na pitanje pravne naravi i učinaka izražavanja zadovoljstva i nezadovoljstva kupca sa stvari. Prvotno se obrađuje pojam i djelovanje preteče kupnje na pokus u klasičnom rimskom pravu kao uglavak pactum displicentiae, zatim slijedi raščlamba pozitivnopravnog instituta u njemačkom i austrijskom građanskom zakoniku, te konačno u hrvatskom obveznom pravu. Posljednji dio rada sadrži komparaciju predmetnog instituta s pravom na jednostrani raskid sklopljenog kupoprodajnog ugovora prema Zakonu o zaštiti potrošača i zaključak autora o pravnoj naravi instituta u hrvatskom pozitivnom pravu.

kupnja na pokus ; uvjet ; Zakon o obveznim odnosima ; Kauf auf Probe ; pravo na jednostrani raskid ugovora

nije evidentirano