hrvatski

ISKUSTVA I MOGUĆNOSTI RAZVOJA OBITELJSKE MEDIJACIJE U SUSTAVU SOCIJALNE SKRBI

Obiteljska medijacija predstavlja profesionalnu intervenciju kojom se nastoji olakšati sporazumno rješavanje sukoba i sporova među članovima obitelji, a koja ima niz prednosti kako za obitelj tako i za društvo u cjelini. Ekstenzivnije uvođenje obiteljske medijacije u sustav socijalne skrbi potaknuto je uvrštavanjem medijacije na popis socijalnih usluga 2011., a kasnije i promjenama u obiteljskom zakonodavstvu (2015.). Njezina je uloga dvojaka: s jedne strane se radi o psihosocijalnoj intervenciji koja ima za cilj osnaživanje obiteljskih resursa u samostalnom rješavanju sporova, očuvanje obiteljskih odnosa i podršku u zadržavanje odgovornosti članova obitelji, osobito roditelja za dobrobit djece, dok je s druge strane obiteljska medijacija jedan od načina alternativnog rješavanja sporova te usmjerena na smanjivanje broja sudskih postupaka. U Hrvatskoj kao i drugdje najraširenija je u području razvoda braka, iako je njena primjena moguća u svim obiteljskim sporovima (npr. u pitanjima skrbi o starim osobama ili osobama pod skrbništvom, između adolescenata i roditelja, itd.). Uvođenje obiteljske medijacije kao nove usluge u sustavu socijalne skrbi različito je organizirano i prihvaćeno te će biti prikazana perspektiva stručnjaka socijalne skrbi i sudaca obiteljskih sudova. Analiza iskustava praktičnog medijatorskog rada u obiteljskim centrima pokazala je da su stvorene temeljne pretpostavke za pružanje usluga korisnicima medijacije ali je potrebno daljnje ulaganje u promociju obiteljske medijacije te osiguravanje kvalitete profesionalnog rada obiteljskih medijatora kroz edukaciju i superviziju.

obiteljska medijacija, socijalne usluge, psihosocijalna intervencija,

nije evidentirano