hrvatski

Aksiološko-imagološki lik povijesne stvarnosti u "Turskom zrcalu" Viktora Horvátha

"Tursko zrcalo" Viktora Horvátha povijesni je roman o Pečuhu u doba Sulejmana Veličanstvenog. Metageografski gledano u njem se opisuju civilizacijski suprotstavljeni likovi na granici carstava pri čemu se rekonstruira svakodnevni život ljudi i povijesni događaji. Naratorsko očište pripadno je tuđinskoj turskoj strani, a ne domaćoj mađarskoj strani te se zato slika onoga doba odražava u "turskom zrcalu". Aksiološko- imagološki pristup uključen je u analizi semnantičke potke romana i njegove aksiološke dimenzije – načina unutartekstnoga vrednovanja povijesne stvarnosti i njihovih značenjskih učinaka, posebice u odnosu na narativnu figuru Protivnika. Aksiološka struktura teksta u suvremenosti u kojoj je ponovno aktualizirana islamska "kolonizacija" Europe odraz je kulturne reprezentacije očima Drugoga. Time nastaje književni oblik legitimacije Turaka, povijesnih protivnika. Postupci pak njihova vrednovanja Drugoga, tj. Mađara, kršćana polazišta su aksiološko-imagološke rasprave.

"Tursko zrcalo", imagologija, figura Protivnika, aksiologija

nije evidentirano