hrvatski

Omjer neutrofilnih granulocita i limfocita (NLR) te trombocita i limfocita (PLR) kod pacijenata s karcinomom pluća

Uvod: Mnogi karcinomi nastaju na mjestu infekcije, kronične iritacije i upale, a novija istraživanja pokazuju da sistemska upalna reakcija ima vrlo važnu ulogu u njihovom razvitku i širenju. Stanice karcinoma luče različite kemokine koji privlače upalne stanice kao što su neutrofilni granulociti, monociti i limfociti. U početku, upalne stanice potiču karcinom na rast tako što stvaraju povoljno mikrookruženje za njegov razvitak i angiogenezu. Međutim, upalni odgovor bi trebao imati i protutumorski učinak, ali u bolesnika s razvijenim karcinomom taj je odgovor promijenjen. Cilj: Cilj rada bio je ispitati postoji li razlika između omjera NLR i PLR u bolesnika s plućnim karcinomima i zdravih ispitanika te mogu li se omjeri NLR i PLR koristiti kao biljezi od dijagnostičke važnosti. Ispitanici i metode: Retrospektivno smo sakupili podatke o neutrofilnim granulocitima, limfocitima i trombocitima kod 449 bolesnika s karcinomom pluća i 47 zdravih ispitanika, te smo izračunali omjere NLR i PLR dijeljenjem apsolutnog broja neutrofilnih granulocita, odnosno trombocita s apsolutnim brojem limfocita. Rezultati: U svih bolesnika pronašli smo statistički značajne razlike između omjera NLR (P<0, 001) i PLR (P<0, 001) u odnosu na zdrave ispitanike. Između navedenih omjera ROC analizom dobivena je optimalna granična vrijednost za NLR 2, 71 (osjetljivost 77, 05% ; specifičnost 87, 23%), a za PLR 182, 31 (osjetljivost 51, 09% ; specifičnost 91, 49%). Zaključak: Rezultati ovog istraživanja upućuju na dijagnostičku vrijednost omjera NLR i PLR koji bi se mogli koristiti kao opći (nespecifični) biljezi nastanka i razvoja karcinoma pluća. Iako je osjetljivost i specifičnost oba biljega zadovoljavajuća, njihovom kombinacijom kao i kombinacijom s drugim postojećim biljezima mogla bi se povećati specifičnost i osjetljivost rane dijagnostike plućnih karcinoma.

NLR, PLR, karcinom pluća

nije evidentirano