hrvatski

Biblijsko-pastoralni vidovi glavne Isusove zapovijedi

Rad polazi od Isusove glavne zapovijedi ljubavi: one prema Bogu i one prema bližnjemu i obrađuje ih u onome prvotnome kontekstu i u okviru funkcije koju je zapovijed ljubavi u tome misionarskom i pastoralnom vremenu imala. Analizirana je prva ili glavna zapovijed kao vertikala čovjekova odnosa i izvorišta prave ljubavi, a zatim jednako tako raščlanjena i druga zapovijed ljubavi prema bližnjemu kao prema samome sebi. Daje se odgovor na pitanja: zašto Isus nije naredio ljubav prema svim ljudima i zašto je stavio kriterij ljubavi prema vlastitome biću kao kriterij ljubavi prema bližnjemu. Na temelju konkretne analize doneseno je pravilo „bližnjega“ i odnosa prema njemu. Bližnji nije ni u kojem slučaju jedan čovjek, nego barem dvojica - jer se bližnji postaje kroz odnos, a ne kroz zadane datosti: biološke, krvne ili vjerske vezanosti. Na kraju su doneseni konkretni prijedlozi za pastoralno djelovanje u današnjem svijetu, vrlo široko postavljeno na antropološkoj razini. Isusov kriterij ljubavi uklanja sve granice i omeđenja bilo koje vrste jer ostaje čovjek koji je u potrebi i onaj drugi, koji može i treba pomoći.

zapovijed ljubavi, bližnji, kriterij odnosa prema bližnjemu, otvorenost čovjeka, čovjek u središtu pastoralnog djelovanja

nije evidentirano