hrvatski

(Obvezno) cijepljenje i njegovi paradoksi: lažna autonomija?

Unatoč znanstveno dokazanim prednostima cijepljenja kao javnozdravstvene intervencije, cijepljenje izaziva mnoge prijepore, a jedan dio građana odbija ga djelomično ili u cijelosti. Pandemija vezana uz COVID-19 ove je prijepore učinila još vidljivim, a pokušaj njihova istraživanja i rješavanja još važnijim. U izlaganju se predstavljaju i komparativno analiziraju rezultati fokus grupa s građanima (četiri fokus grupe) i liječnicima (tri fokus grupe) provedenih krajem 2020. godine. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 40 građana i 46 liječnika, a podatci su prikupljeni pomoću platforme za provođenje asinkronih online fokus grupa. Osnovni je cilj bio usporediti proces komunikacije o cijepljenju sa stajališta liječnika i pacijenata te utvrditi moguće strukturalne čimbenike zbog kojih dolazi do problema u komunikaciji i oklijevanja u odnosu na cijepljenje. Najvažniji rezultati fokus grupa s liječnicima pokazuju da liječnici imaju iskustvenu klasifikaciju pacijenata te da, pod pritiskom vremenskih ograničenja, „odustaju“ od pacijenata za koje pretpostavljaju da neće moći promijeniti njihovu prethodnu (negativnu) odluku o cijepljenju. Kada su građani u pitanju, najvažniji rezultati pokazuju da čimbenici oklijevanja i skepse mogu biti grupirani u tri kategorije: percipirani nepovoljni omjer rizika i koristi od cjepiva, čimbenici vezani za životni stil (alternativna medicina i percepcija važnosti prirodnog imuniteta) te nepovjerenje u liječnike i zdravstveni sustav koje se uglavnom vezuje uz lošu komunikaciju s liječnicima te neprihvatljivost komercijalizacije zdravlja (zarade od cjepiva). Rezultati istraživanja upućuju na moguće, kratkoročno ili dugoročno, dodatno gubljenje povjerenja u proces proizvodnje i distribucije cjepiva zbog sumnji u profitne motive, brzinu i sigurnost proizvodnje i upotrebe prvih COVID-19 cjepiva. Ovi se rezultati mogu protumačiti poželjnim ulogama liječnika i pacijenata koje su strukturirane širim društvenom kontekstom koji obilježava konzumerizam, individualizacija i pad povjerenja u društvene institucije, ali i specifičnim uvjerenjima vezanim za tradiciju hrvatskog zdravstvenog sustava, odnosno mali udio privatnih izdataka u ukupnim troškovima zdravstva. Naime, u uloge liječnika i pacijenata u kontekstu (obveznog) cijepljenja ugrađeni paradoksi koji dovode do nemogućnosti ispunjavanja uloge „dobrog liječnika“ i „dobrog pacijenta“, odnosno „lažne autonomije“ i jednih i drugih u procesu donošenja odluke o cijepljenju. Stoga rezultati istraživanja pokazuju potrebu za daljnjim istraživanjem ovih teško rješivih paradoksa.

Cijepljenje, konzumerizam, individualizacija, zdravstveni sustavi, komunikacija liječnik-pacijent, fokus grupa.

nije evidentirano