hrvatski

Fijumanski dijalekt danas: stavovi i uporaba

U radu su predstavljeni rezultati istraživanja provedenoga u Rijeci među govornicima fijumanskoga dijalekta, autohtonoga manjinskog idioma iz skupine romanskih jezika koji već stoljećima u gradu i njegovoj okolici supostoji uz većinski hrvatski jezik. Cilj je istraživanja utvrditi trenutni status fijumanskoga dijalekta u uvjetima asimetrične dvojezičnosti, odnosno ispitati je li u tijeku proces napuštanja idioma ili postoji tendencija njegova očuvanja. Te su pojave rezultat jezičnoga kontakta između dviju ili više jezičnih zajednica nejednakoga statusa (Edwards, 2010). Pod pojmom napuštanja jezika misli se na postupnu zamjenu manjinskoga jezika većinskim u svim domenama jezične uporabe, a pod pojmom očuvanja jezika na kontinuiranu uporabu manjinskoga jezika (Pauwels, 2016). Istraživanje je provedeno pomoću upitnika s pitanjima otvorenoga i zatvorenoga tipa kojim se, osim jezične biografije i samoprocjene jezične kompetencije pripadnika različitih generacija govornika fijumanskoga, ispituju: (a) njihovi stavovi prema fijumanskome dijalektu (u usporedbi s hrvatskim i talijanskim standardnim jezikom), (b) uporaba fijumanskoga dijalekta u različitim domenama, (c) svijest govornika o prisutnosti fijumanskoga dijalekta u medijima i (d) njihov doprinos očuvanju dijalekta. Preliminarni rezultati istraživanja pokazuju da govornici fijumanskoga dijalekta očuvanje toga idioma smatraju važnim. Iako je fijumanski za njegove govornike simbol identiteta, njegovoj vitalnosti ne daju visoku ocjenu. Visokom ocjenom međutim ocjenjuju svoju jezičnu kompetenciju, no služenje je fijumanskim ograničeno prije svega na krug obitelji, komunikaciju s prijateljima i kolegama koji govore fijumanski dijalekt te s pripadnicima Zajednice Talijana. Standardni se talijanski jezik smatra bogatijim, ljepšim, modernijim i profinjenijim od standardnoga hrvatskog jezika i fijumanskoga dijalekta, dok se fijumanski dijalekt doživljava bližim i dražim od ostala dva jezična koda. Što se tiče važnosti poznavanja fijumanskoga dijalekta, integrativna motivacija prevladava nad instrumentalnom. Govornici se fijumanskoga slažu da je potreban veći napor u njegovu očuvanju, pojedinačni i institucionalni. To upućuje na dvojaku tendenciju: s jedne strane nastojanje da se u privatnoj komunikaciji jezik ne zatre i prenese na nove naraštaje, što je preduvjet njegova očuvanja, ali i na opadanje njegove uporabe (u javnome prostoru) s druge strane, što može biti pokazateljem postupnoga napuštanja jezika.

fijumanski dijalekt ; napuštanje jezika ; očuvanje jezika

nije evidentirano