hrvatski

Kapaciteti otpornosti hrvatskih ruralnih područja kao socijalno-ekoloških sustava

Ruralna područja posljednja su dva desetljeća uvelike zanemarena istraživačka tema u domaćoj sociologiji, posebno u usporedbi s tzv. zlatnim dobom ruralne sociologije prošlog stoljeća. U isto vrijeme, s globalnom socijalno-ekološkom krizom, a i drugim krizama kao što je globalna pandemija bolesti COVID-19, koje ne zaobilaze ni Hrvatsku, te s obzirom na lokalne probleme poput nedavnih razornih potresa, evidentno je da su ruralna područja iznimno važna u bilo kakvim promišljanjima o razvoju i razvojnim perspektivama hrvatskog društva. S jedne strane, radi se o ranjivim prostorima koje ovakve krize pogađaju s mnogo težim posljedicama, no istovremeno je riječ o sredinama koje posjeduju specifične kapacitete otpornosti (engl. resilience) i prilagodbe koje je nužno istražiti kako bi ih se moglo iskoristiti i raditi na njihovu jačanju. To je već prepoznato u Europi, pa ruralna područja zauzimaju ključno mjesto u međunarodnim razvojnim strategijama. Stoga je nužno ponovno probuditi sustavnija znanstvena bavljenja ruralnim područjima u Hrvatskoj koja su prošla niz dramatičnih promjena kroz posljednje tri, a danas možemo govoriti i o četvrtoj modernizaciji. Pritisci globalizacije, zajedno s realnošću ekološke krize, egzogeni su čimbenici koji nisu zaobišli ni hrvatska sela. Postsocijalističko nasljedovanje, ratna razaranja, tranzicija u demokratski liberalni sustav te pristup Europskoj uniji samo su neki od endogenih izazova perspektivama ruralnog razvoja. U ovom ćemo izlaganju predstaviti recentni istraživački pristup koji ruralna područja definira kao dinamične socijalno-ekološke sustave (RSES) s inherentnim kapacitetima prilagodbe i otpornosti. Ruralni prostor u tom se smislu shvaća kao socijalni prostor neraskidivo povezan s prirodnom okolinom, a ključne sastavnice ruralnog razvoja njegove su tijesno isprepletene i međuovisne ekonomske, socijalne i ekološke dimenzije. Istodobno se ne smiju zanemariti lokalni, nacionalni i međunarodni akteri (npr. dionici lokalne i nacionalne uprave, Europske unije te različitih politika ruralnog razvoja) koji vrše izvanjske pritiske na RSES-ove. Prikazat ćemo preliminarne podatke znanstvenog projekta HRZZ-a „Socijalno-ekološki izazovi ruralnog razvoja: objektivni i subjektivni pokazatelji otpornosti hrvatskih ruralnih socijalno-ekoloških sustava“ (UIP-2019-04-5257) u kojem ukazujemo na važnost uključivanja objektivnih pokazate- lja otpornosti (ekonomska, ekološka i socijalna dimenzija), no i često zanemarenu subjektivnu dimenziju (socijalni, ljudski i kulturni kapital). Cilj je izraditi model izračuna indeksa otpornosti hrvatskih ruralnih područja na temelju objektivnih i subjektivnih pokazatelja. U izlaganju ćemo se osvrnuti na određene izazove konceptualizacije ruralnih područja kao socijalno-ekoloških sustava (RSES-ova) te ukazati na metodološke izazove koji se pojavljuju prilikom izrade indika- tora razvoja i prikupljanja statističkih podataka. Konačno, osvrnut ćemo se na važnost sustav- nog pristupa koji ruralna područja i stanovništvo razumijeva kao aktivne sudionike aktualnih društvenih kretanja te koji bi služio kao poticaj za izradu kvalitetnijih i učinkovitijih strategija ruralnog razvoja prilagođenih hrvatskim okolnostima.

hrvatska ruralna područja, ruralni razvoj, socijalno-ekološki sustavi, pokazatelji razvijenosti, kapacitet otpornosti

nije evidentirano