hrvatski

COVID-19 i razumijevanje pravnih propisa vezanih uz suzbijanje zaraznih bolesti u Republici Hrvatskoj – osvrt na bitna pravna pitanja od početka pandemije do listopada 2020.

Pandemija COVID-19 (SARS-Cov-2) u ovom trenutku i dalje predstavlja najveći globalni jav- nozdravstveni i sigurnosni problem. Gotovo sve zemlje svijeta preusmjerile su goleme resurse u suzbijanje pandemije nastojeći ujedno očuvati gospodarstvo. Radi sprječavanja širenja te zara- zne bolesti uvedene su mjere koje ograničavaju ljudska prava i slobode, neizostavne u svakom de- mokratskom društvu kako bi se nepovoljniji ishodi ove bolesti sveli na najmanju moguću mjeru. U tom krugu zemalja nalazi se i Republika Hrvatska. Ovom prilikom osvrnut ćemo se na nadlež-nosti raznih tijela u suzbijanju epidemije zarazne bolesti, na mjere ograničavanja ljudskih prava u Hrvatskoj (od ožujka 2020.) i probleme koji se javljaju te dati pregled određenih zakonodavnih promjena u hrvatskom zakonodavstvu koje su uslijedile pojavom pandemije. Ono što smatramo najvažnijim naglasiti je kako su pandemija COVID-19 i odgovor na istu pokazatelji kako su organizirane zdravstvene vlasti u pojedinim državama, kakvi su kapaci-teti u sustavu zdravstvene zaštite, kakva je kvaliteta pruženih zdravstvenih usluga te u kojoj mjeri se poštuje ljudsko pravo na zdravlje i život te koliko je važno poštovati načelo zabrane diskriminacije u pružanju zdravstvene zaštite koja mora biti dostupna (Drumbl/Roksandić1).U hrvatskoj javnosti se već javljaju novi problemi organizacijske i komunikacijske naravi, o nekima se i ne govori dovoljno, kao primjerice o raspoloživosti sanitarnih inspektora za pravo- dobno reagiranje na izazove koje postavlja epidemija COVID-19 i koje očekujemo tijekom jese- ni i zime, kao i o raspoloživosti dovoljnog broja zdravstvenog osoblja, opreme i, u budućnosti, dostupnost cjepiva. lessons learned nakon prvog vala pandemije trebale bi otkloniti barem neke dvojbe i što je moguće učinkovitije pripremiti sve nadležne službe na sve očito zahtjevniju epi- demiološku situaciju i potencijalnu opterećenost zdravstvenog sustava što slijedi u jesen i zimu. U iščekivanju jeseni lessons learned iz prvog vala epidemije trebale bi biti analizirane, najbolja rješenja prihvaćena tako da pogreške koje mogu biti izbjegnute to zaista i budu u novim valovima koji nam slijede prije pojave učinkovitog cjepiva i procijepljenosti stanovništva. Hrvatska, zemlja štamparovskog nasljeđa i brojnih javnozdravstvenih stručnjaka, zaslužuje imati i što je moguće kvalitetniju i nekontradiktornu zakonsku regulativu i što je moguće stručnije osobe koje je provode na svim razinama kada su u pitanju izazovi koje ova pandemija dovodi. Svi elementi koji dodatno osnažuju međunarodno priznato pravo na zdravlje trebali bi biti u tome poštovani. Prije svega, koje su nadležnosti Stožera civilne zaštite a koje ministra nadležnog za zdrav-stvo kada je u pitanju pojava pandemije i sprječavanje širenja bolestiCOVID-19, što je obilježa-valo javnu scenu pojavom virusa SARS-Cov-2, trebaju postati što je moguće prije res judicata, odnosno ad acta. Možemo reći da se to i dogodilo nakon izmjena Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (dalje u tekstu: ZZPZB) u travnju 2020. Dakle, kada je proglašena epidemija zarazne bolesti ili opasnost od epidemije zarazne bolesti u odnosu na koju je i Svjetska zdrav-stvena organizacija proglasila pandemiju, odnosno epidemiju ili opasnost od nje, sigurnosne mjere iz stavaka 1. do 3. članka 48. ZZPZB-a može odlukom narediti, u suradnji s Ministar-stvom zdravstva i Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo, i Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske. Sigurnosne mjere iz stavka 2. članka 48. ZZPZB-a koje naređuje ministar i Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske objavljuju se u Narodnim novinama. Ako nije riječ o nave-denim slučajevima, mjere donosi ministar nadležan za zdravstvo. Sukladno čl. 2. ZZPZB-a, epidemijom zarazne bolesti smatra se porast oboljenja od zara-zne bolesti neuobičajen prema broju slučajeva, vremenu, mjestu i zahvaćenom pučanstvu te neuobičajeno povećanje broja oboljenja s komplikacijama ili smrtnim ishodom, kao i pojava dvaju ili više međusobno povezanih oboljenja od zarazne bolesti, koja se nikada ili više godina nisu pojavljivala na jednom području te pojava većeg broja oboljenja čiji je uzročnik nepoznat, a prati ih febrilno stanje.Zaraženim područjem smatra se područje na kojem postoji jedan izvor ili više izvora zaraze i na kojem postoje uvjeti za nastanak i širenje zaraze. Ugroženim područjem smatra se pod-ručje na koje se može prenijeti zarazna bolest sa zaraženog područja i na kojem postoje uvjeti za širenje zaraze.Ministar nadležan za zdravstvo, na prijedlog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, poseb-nom odlukom proglašava opasnost od epidemije zarazne bolesti te određuje zaraženo, odno-sno ugroženo područje. Odluka kojom se proglašava opasnost od epidemije zarazne bolesti objavljuje se u Narodnim novinama. Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra poseb-nom odlukom proglašava epidemiju zarazne bolesti te određuje zaraženo područje. Odluka kojom se proglašava epidemija zarazne bolesti objavljuje se u Narodnim novinama.

COVID-19 ; regulacija mjera u Republici Hrvatskoj ; travanj-listopad 2020

nije evidentirano