hrvatski

Harmonizirana pravila o isporuci digitalnog sadržaja kao poticaj malim i srednjim poduzetnicima za širenje na digitalnom tržištu

Pravni poslovi koji se odnose na pristup i korištenje digitalnog sadržaja i digitalne usluge sve su češći i ekonomski značajniji u cijelome svijetu, pa tako i u Europskoj uniji. Prema istraživanju naručenom od strane Europske komisije, problemi s različitošću uređenja obveznopravnih pitanja takvih ugovora, koji su najčešće ugovori o osnivanja prava iskorištavanja autorskog djela ili predmeta srodnih prava ili ugovori u licenciji, dovode do nepotpunog iskorištavanja potencijala tog poslovnog sektora, posebice u segmentu malih i srednjih poduzetnika, pa je nužno pribjeći harmoniziranim rješenjima. Iako je riječ o ugovorima koji se odnose na prava intelektualnog vlasništva, Direktivom o digitalnom sadržaju naglasak je dan na potrošačkopravni aspekt tih ugovora. Harmonizirana pravila za potrošačke (B2C) pravne poslove uređuju pitanja koja do sada nisu bila uređena pravom EU-a, i to po načelu maksimalne harmonizacije, dok su izuzetci predviđeni u određenim područjima kako bi pojedine države članice zadržale već ranije propisanu višu razinu zaštite prava potrošača. Među inim pitanjima koja su bitna u okviru odnosne Direktive su odredbe o njezinom području primjene ratione materiae, o subjektivnoj i objektivnoj usklađenosti digitalnog sadržaja te pravnim sredstvima u okolnostima neusklađenosti i neisporuke digitalnog sadržaja odnoso usluge. U odnosu na postojeću zakonsku regulativu u Hrvatskoj, odredbe Direktive unose neka nova rješenja odnosno detaljiziraju pravila o usklađenosti s obzirom digitalni sadržaj odnsono uslugu kao na predmet ugovora pa su stoga dobrodošla u smislu jasnoće pravnog položaja i obveza ugovornih strana. S druge strane, određene formulacije ostavljaju prostor za tumačenja prilikom primjene in concreto pa će i dalje biti pitanja koja će trebati rješavati kroz sudsku praksu. Legal transactions concerning the access and use of digital content and digital service are more frequent and economically more important worldwide, including in the European Union. According to the research ordered by the European Commission, issues related to difference in contract laws, which mostly concern the contracts on establishing the right to use copyright or license contracts, lead to incomplete use of this business sector’s potential, in particular in the segment of small and medium enterprises. Harmonisation is thus a necessary tool to resolve these issues. Although these are the contracts which concern the intellectual property rights, the Digital Content Directive puts an emphasis on the consumer aspects thereof. Harmonised rules for consumer (B2C) legal transactions regulate matters which have not yet been regulated under the EU law, under the principle of maximum harmonisation, while exceptions are established in certain areas to enable the Member States to keep the higher consumer protection standards where such standards are enacted prior to this Directive. Among questions which are dealt with in this Directive are the provisions on its scope of application ratione materiae, on subjective and objective conformity of the digital content and digital service and legal remedies in cases of non-conformity and non- delivery. Comparing to the present-day Croatian legislation, the Directive introduces some new rules or detail the rules on conformity where the object of the contract is digital content or service. Bringing clarity in legal positions and obligations between the parties, these provisions are very welcome. This having been said, the phrasing in some of the provisions leaves room for different interpretations therefore the questions related to application of the directive in concreto should be expected by legal practitioners and courts.

pravo EU-a, jedinstveno digitalno tržište, digitalni sadržaj, digitalna usluga, potrošački ugovor

nije evidentirano