hrvatski

Mala fides superveniens (non) nocet kod dosjelosti u rimsko-kanonskoj pravnoj tradiciji i suvremenim pravnim sustavima

Autor analizira nastanak, razvoj i suvremenu primjenu načela vezanih uz utjecaj zle vjere, odnosno prestanka poštenja posjeda, nastalih nakon početka posjedovanja, na dosjelost. Tako se najprije analizira nastanak i razvoj regule mala fides superveniens non nocet, vezane uz rimsko pravo, po kojoj naknadno stečena zla vjera ne smeta dosjedanju. Zatim se obrađuje regula mala fides superveniens nocet, čiji su nastanak i razvoj vezani uz kanonsko pravo i njegov utjecaj na svjetovne pravne sustave. Naposljetku se razrađuje stanje u suvremenim pravnim sustavima, počevši od najvažnijih europskih kodifikacija (njemačkog BGB-a i francuskog CC-a) do sustava na koje su oni utjecali. Načelno se utvrđuje snažan i neposredan utjecaj rimsko-kanonske pravne tradicije na suvremene pravne poretke u predmetnom kontekstu. Uglavnom temeljem različitih uređenja u BGB-u i CC-u, u ovom području ne postoji jednoobraznost te se u suvremenim pravnim sustavima mogu naći obje regule. Međutim, povijest kodifikacije navedenih uređenja, razrađenost u povijesnoj primjeni te najnovije analize upućuju na optimalnost načelne regule mala fides superveniens nocet, nastale u okviru rimsko- kanonske pravne tradicije.

mala fides superveniens ; dosjelost ; usucapio ; praescriptio ; rimsko-kanonska pravna tradicija

nije evidentirano