hrvatski

Integralan pristup darovitosti – perspektiva u odgoju i obrazovanju

Znanstvena monografija Integralan pristup darovitosti – perspektiva u odgoju i obrazovanju sastoji se od 12 poglavlja u kojima se određuje fenomen darovitosti, elaboriraju se različiti teorijski pristupi i daje se pregled istraživanja i njihovih rezultata u Republici Hrvatskoj i u svijetu, analiziraju se zakonski i podzakonski akti, obrazlažu se problemi darovite djece i učenika u dječjem vrtiću i školi, naglašava se partnerstvo odgojitelja, učitelja i roditelja, dok se u zadnjim poglavljima prezentiraju pozitivni primjeri i iskustva iz prakse. Posebno se naglašavaju i elaboriraju fenomeni kreativnosti i talenta, koji ne moraju nužno upućivati na darovitost jer je ona širi pojam. Jednodimenzionalna definicija je neprihvatljiva, jer darovitost obuhvaća i visok stupanj inteligencije i posebnosti ponašanja u socijalnim kontekstima, kao i u području emocionalnosti. Znanstvena monografija, osim opsežnog teorijskog dijela, te iskustva iz vrtićke i školske prakse, sadrži i širok pojmovnik, kao i bilješke o autoricama. Iako je Hrvatski zakonski okvir postavljen tako da daje brojne mogućnosti rada s darovitima, u odnosu na europske i svjetske standarde i prakse, u našem društvu još uvijek nije dovoljno prepoznat potencijal darovite djece, niti je razvijena svijest o ovom važnom fenomenu. Integralan pristup i podrška darovitoj djeci i učenicima u odgojno- obrazovnom sustavu iznimno su važni zbog osjetljivosti i složenosti odgojno-obrazovnog rada i cjelovitog razvoja svih njihovih potencijala i darovitosti, uopće. Darovita djeca se zbog svojih iznimnih mogućnosti nerijetko suočavaju s brojnim teškoćama. One su rezultat neprepoznavanja, neuvažavanja i često, neprihvaćanja njihove različitosti. Suvremena istraživanja bave se temama kompetencija odgojitelja i učitelja u radu s njima, s težnjom mijenjanja visokoškolskih kurikuluma i osuvremenjivanja kolegijima koji jačaju kompetencije odgojitelja, učitelja i nastavnika za rad s darovitom djecom, te za izradu diferenciranih kurikuluma i prilagodbu programa. Dakle, uz to što osoba koja je odabrala odgojiteljsku- učiteljsku-nastavničku profesiju treba biti fleksibilna, mora uvažavati određena pravila i procedure, biti kreativna, inventivna i inovativna. Često su i roditelji nemoćni, pomalo zbunjeni, te ponekad ne prihvaćaju posebnost svog djeteta, jer je „lakše“ odgojiti prosječno ili bistro dijete koje nema posebne zahtjeve. Darovita djeca uvijek imaju zahtjeve, pomalo su tvrdoglava, nemirna, a zbog svega i neprihvatljiva, kako u obiteljskom, tako i u vrtićkom i/ili školskom kontekstu. Identifikacija darovite djece prvi je korak. Nakon toga treba im omogućiti njima usmjeren odgoj i obrazovanje, njihovim potrebama, interesima i mogućnostima. Do sada se više pozornosti pridavalo djeci s teškoćama dok se na darovite pojedince gledalo kao na djecu koja se mogu lakše nositi sa svakidašnjim situacijama u kontekstu odgoja i obrazovanja. U odgojno-obrazovnoj praksi uočava se neprepoznavanje darovitosti od strane odgojitelja i učitelja, što zbog nedostatnih kompetencija, što zbog osjećaja nelagode i straha. Oni to postupno mogu prevladati kontinuiranim cjeloživotnim učenjem, radom u timu i refleksijom uz pomoć stručnjaka različitih profila, te istraživanjem vlastite odgojno-obrazovne prakse. Kvalitetnim inicijalnim obrazovanjem i kontinuiranim profesionalnim razvojem odgojitelja, učitelja, nastavnika i stručnih suradnika osigurava se potrebna osposobljenost za rad s darovitom djecom i učenicima i njihovim roditeljima. Poznato je da cjelokupnom napretku društva, posebno u području gospodarstva, tehnike, tehnologije te umjetnosti najviše doprinose upravo daroviti pojedinci. Iz toga proizlazi i trajni interes društva za darovite pojedince, te posebno za poticanje njihova razvoja, što ovaj tekst čini i društveno aktualnim i interesantnim. Danas krucijalna tema darovitosti postaje i iznimno važna jer se na globalnom društvenom planu događaju značajne promjene, koje danas, nažalost, nisu u skladu s humanističkom orijentacijom i kurikularnim ishodima suvremenog odgoja i obrazovanja. Neophodnost problematiziranja fenomena darovitosti i integralnog pristupa u odgoju i obrazovanju darovitih pojedinaca upućuje na nove perspektive čime se ukazala potreba za tiskanjem ovakve knjige. Usmjerena je i posvećena darovitoj djeci s pozicije suvremenih pedagogijskih motrišta i istraživanja. Naglašava integralan pristup i primjerene načine rada za podršku i razvoj potencijala. Namijenjena je studentima odgojiteljskih, učiteljskih i nastavničkih studija, znanstvenicima, roditeljima darovite djece, odgojiteljima, učiteljima i nastavnicima osnovnih i srednjih škola, stručnim suradnicima i svim zainteresiranima za suvremene pristupe darovitoj djeci u kontekstu odgoja i obrazovanja. Namijenjena je svima koji će dati podršku darovitoj djeci i usmjeriti ih ka novim znanjima i perspektivama.

darovita djeca, kreativnost, identifikacija, odgojno-obrazovna podrška, integralan pristup

nije evidentirano