hrvatski

Muzikoterapija u procesu obrazovanja djece s teškoćama u razvoju

Muzikoterapija djeluje kao zasebna disciplina u interdisiciplinarnom području znanosti i umjetnosti. Za razliku od glazbenoga obrazovanja, muzikoterapija je usmjerena prema razvoju i jačanju neglazbenih vještina koristeći glazbu kao simbol emocionalnoga i osobnoga rasta. Svrha je ovoga rada prikazati pregled teorijskih osnova muzikoterapije na području humanističke psihologije i glazbene pedagogije, kao i razvoj modela muzikoterapije koji su proizašli iz navedenih teorijskih pravaca. Modeli muzikoterapije koji se najčešće koriste u procesu obrazovanja djece s teškoćama u razvoju zasnivaju se na improvizacijskim tehnikama muzikoterapije, a obuhvaćaju: terapiju slobodnom improvizacijom, kreativnu muzikoterapiju poznata kao Nordoff-Robbins model i Orff muzikoterapiju. Improvizacija u ovim modelima ima ključnu ulogu tijekom usvajanja i poticanja vještina. Korištenje zvukova, sviranje instrumenata, stvaranje glazbe ovdje i sada, omogućava izražavanje i istraživanje, a djeci pruža mogućnost samoostvarenja na različitim razvojnim područjima. Naposljetku u radu se nudi prikaz primjene muzikoterapije u obrazovanju djece s teškoćama u razvoju, njegove jedinstvenosti te poveznice u odnosu na pristup obrazovanja kroz glazbu sukladno postavljenim ciljevima Individualnog edukacijskog plana.

Individualni edukacijski plan ; muzikoterapija ; improvizacijski modeli ; obrazovanje ; djeca s teškoćama u razvoju

nije evidentirano