hrvatski

"Sloboda" i "odgovornost" – profane riječi koje treba zabraniti

Budući da se nalazimo u jednom kriznom vremenu čije okolnosti zahtijevaju izvanredne, ako ne i radikalne mjere, potrebno je u skladu s tim ponuditi jednako tako radikalna i izvanredna rješenja. I to iz više razloga, među prvima se ističu brojna i različita istraživanja povezana uz trajanje i suzbijanje krize koju je izazvao virus Covid-19. Drugo, koje je s tim usko povezano, odnosi se na velike „umove“ današnjice, „stručnjake“, koji nam kao mantru svakodnevno ponavljaju kako je pod svaku cijenu najvažnije sačuvati zdravlje, osim toga sve drugo je potpuno nebitno. Koronavirus je postao dominantnom temom naše svakodnevice, čak je postao i dio naše intime, s njime liježemo i s njime se budimo. Toliko duboko je u našim mislima da kod velikog boja ljudi unosi određenu dozu straha u ono nepoznato, a to je biti bolestan i ne zaraziti drugoga, čime se u našoj podsvijesti otvara prostor krivnje za ugrožavanje tuđeg ali i vlastitog života. Takvo stanje i grčevita borba za što bržom i učinkovitijom borbom u očuvanju zdravlja vraća nas ni više a ni manje nego u ona totalitarna i ne tako lijepa vremena naše ljudske povijesti. Ono što je u čitavoj toj histeriji najpogubnije i što bi nas sve trebalo jako zabrinuti jest činjenica da povratak u ta mračna vremena mnogi oduševljeno odobravaju i zazivaju. A zapravo pravo rješenje problema je u samom njegovu izvoru, medicini i liječnicima koji nam na dnevnoj bazi određuju mjere naše općeljudske slobode, umjesto potpune slobode i trajnije sigurnosti zavladala je histerija i kaos. Sve više se počinjemo navikavati na „novo- normalno“, samo ostaje pitanje koja je krajnja točka naše izdržljivosti, do kada ćemo moći sve to tako strpljivo i pokornički podnositi. Ne idu nam u prilog ni svakodnevne prognoze medicinski i inih stručnjaka za koronavirus, budući da se svakodnevno pojavljuju novi valovi pandemije a s njima i novi sojevi za koje se tvrdi da su sve gori i strašniji od onih prethodnih. Time se potpuno otvara put strahu koji se vrlo lako pretvara u paniku, panika u depresiju, što u konačnici dovodi do puno ozbiljnijih i trajno pogubnijih posljedica po naše mentalno zdravlje (psihu), zapravo takva naša svakodnevica pretvara nam duh u potpuni krah, odgovornost je ustupila mjesto neodgovornosti. S druge strane, u tom „novo- normalnom“ stanju polako ali sigurno nepovratno gubimo ono što smo teško stoljećima stjecali i za što smo se tako krvavo borili, a to je naša sloboda. Tim više ako znamo da biti slobodan znači biti čovjek. Međutim, sve upućuje na činjenicu kako su upravo te dvije za nas tako važne i donedavno ohrabrujuće riječi: sloboda i odgovornost izgubile svaki smisao i važnost. One su gotovo u svim svjetskim jezicima toliko duboko okaljane da bi ih u najboljem slučaju trebalo potpuno zabraniti. Jer, njihova upotreba i značenje postalo je krajnje bezvrijedno, pak čak i profano do te mjere da njihova upotreba kod velikog broja ljudi budi jako loše osjećaje, strah, nelagodu pa čak i agresiju. Slijedom toga, kao zagovornici bioetičkog pluralizma u procesu mentalnog ozdravljenja nacije bilo bi i više nego oportuno zahtijevati takva radikalna rješenja i tražiti njihovu zabranu. Time bi ujedno dali svoj veliki doprinos čitavom procesu preventivnog djelovanja i bržeg oporavka mentalnoga stanja ljudi, odnosno općeg boljitka cjelokupnog stanja duha čovječanstva koje se našlo potpuno dezorijentirano u ovim teško pogođenim okolnostima krize koju je izazvala Covid-19 pandemija, to je možda i jedino ispravno rješenje za dobro svih nas. Jer izgleda da samo se pomirili s tim kako nam i nije preostalo ništa vrijednije i važnije od našega zdravlja.

psiha ; Covid-19 ; krize ; ljudska solidarnost ; sloboda ; odgovornost

nije evidentirano