hrvatski

Okupacijska ravnoteža adolescenata i njihova percepcija izloženosti stresu

Okupacijska ravnoteža je subjektivna percepcija ili iskustvo uključenosti u dovoljnu količinu životnih okupacija, ali i njihovu raznolikost u pojedinčevom okupacijskom uzorku kojima osoba može ugodno upravljati, a značajan je čimbenik subjektivne dobrobiti i zdravlja. Okupacijska je ravnoteža ponekad korištena kao sinonim za životnu ravnotežu ili ravnotežu u životu, ravnotežu životnog stila te ravnotežu profesionalnog i privatnog života, no u radnoj terapiji ima specifičnije značenje. Mali se broj istraživanja do sada bavio razumijevanjem narušenosti okupacijske ravnoteže te povezanosti s mentalnim zdravljem. Stoga se ovo istraživanje usmjerilo na usporedbu okupacijske ravnoteže adolescenata i njihove percepcije izloženosti stresu. Cilj je rada dobiti uvid u okupacijsku strukturu dana bilježenjem vremena koje adolescenti provode u svakodnevnim okupacijama vezanim uz brigu o sebi, produktivnost, slobodno vrijeme i odmor te im paralelno omogućiti samoprocjenu stupnja izloženosti stresu u svakodnevnom životu. Za potrebe istraživanja korišteni su Kratka verzija Upitnika adolescentnog stresa (The Adolescent Stress Questionnaire, ASQ-S ; Anniko i sur., 2018) te Upitnik okupacijske ravnoteže konstruiran za ovo istraživanje. U pripremnoj istraživačkoj fazi provedeno je pilot istraživanje s prvom verzijom upitnika na N=152 srednjoškolca. Zatim je upitnik korigiran te su u ovom radu prikazani samo rezultati novog istraživanja. Upitnik je ispunilo 193 srednjoškolaca, od čega 113 djevojaka i 80 mladića, raspona dobi od 14-19 godina, ravnomjerno raspoređenih prema vrsti škole (64, 8% gimnazija, 35, 2% strukovna srednja škola). Prikupljanje podataka provedeno je putem virtualne verzije upitnika, metodom snježne grude. Rezultati ukazuju na svakodnevnu izloženost situacijama koje sudionici doživljavaju stresnima. Najstresnijima ocjenjuju: učenje stvari koje ne razumiju, prevelika očekivanja nastavnika, zabrinutost i donošenje odluka vezanih uz vlastitu budućnost, vršenje pritiska na samoga sebe kako bi dostigao/la svoje ciljeve. Usporedbom rezultata prema spolu uočavaju se značajne razlike u prosječnom intenzitetu stresa (t=7, 543, df=191, p.00), pri čemu djevojke (M=3, 8) procjenjuju ukupan stres značajno višim od mladića (M=3, 1). Nema značajne razlike u percipiranom stresu s obzirom na vrstu škole koju pohađaju (t=-1, 482, df=191, p=, 140), iako se značajno razlikuju u vremenu kojeg ulažu u školske aktivnosti, pri čemu gimnazijalci provode više vremena u školi i školskim obvezama (t=-3, 799, df=191, p.00). Uvidom u okupacijsku strukturu dana, uočavaju se dvije okupacije (vezane uz školu i spavanje) kao vremenski najzastupljenije u obje skupine. Prosječno spavaju 6.30 sati, što je znatno manje od preporučenog vremena spavanja za ovu skupinu. Većina učenika spava između 7 i 8 sati (45, 1%) te 5-6 sati (34, 7%). Istu količinu vremena provode u školi (uživo ili virtualno). Po pitanju ostalih okupacija, djevojke više vremena ulažu na: uređivanje (šminkanje ili drugi kozmetički postupci), obavljanje školskih zadataka i vrijeme provedeno na društvenim mrežama, dok mladići značajno više vremena provode u sportskim aktivnostima.

okupacijska (ne)ravnoteža ; mentalno zdravlje ; adolescenti

nije evidentirano