Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

„Mora se Konkordatu još i danas pripoznati pravna snaga, jer on izmedju valjano proglašenih zakona ne može iznimku činiti“ (CROSBI ID 294278)

Prilog u časopisu | izvorni znanstveni rad | domaća recenzija

Krešić, Mirela „Mora se Konkordatu još i danas pripoznati pravna snaga, jer on izmedju valjano proglašenih zakona ne može iznimku činiti“ // Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 71 (2021), 2; 157-186. doi: 10.3935/zpfz.71.2.02

Podaci o odgovornosti

Krešić, Mirela

hrvatski

„Mora se Konkordatu još i danas pripoznati pravna snaga, jer on izmedju valjano proglašenih zakona ne može iznimku činiti“

Nakon ukidanja neoapsolutizma i povratka ustavnosti (1860.) raspravljalo se o valjanosti austrijskih propisa uvedenih putem patenata pa tako i pitanje valjanosti Konkordata iz 1855. Stajališta o tome su nerijetko bila oprečna te se o tom pitanju raspravljalo ne samo s pravnog stajališta već i kao o značajnom nacionalno- političkom te crkvenom pitanju. Na temelju spisa iz fonda Stola sedmorice Hrvatskog državnog arhiva povodom tužbe o nasljednom pravu nakon smrti biskupa Strossmayera u radu se rekonstruira pravni okvir uređenja oporučnog nasljeđivanja iza prelata te se analiziraju presude Sudbenog stola u Osijeku, Banskog stola te Stola sedmorice odnosno argumentacija ovih sudova prilikom donošenja presuda. Naime, temeljem tužbenog zahtjeva povodom osporavanja biskupove oporuke, sudovi su razmatrali je li Konkordat na snazi odnosno je li povratak ustavnosti stavio izvan snage propise uvedene u razdoblju apsolutizma pa tako i Konkordat te smatra li se, pod pretpostavkom da je Konkordat ipak i dalje na snazi, Kolonićeva konvencija, kao prije važeći propis, juxta sacra canones na koju se poziva §XXI. Konkordata pa se slijedom toga ne primjenjuje onaj dio o oporučnoj slobodi raspolaganja prelata već je za valjano mortis causa raspolaganje potrebno odobrenje vladara. Kako biskup Strossmayer, prema mišljenju tužitelja, nije imao odobrenje vladara njegova oporuka nije valjana te se primjenjuju pravila zakonskog nasljeđivanja koja tužitelja smatraju jednim od nasljednika s pravom na 1/3 ostavine. Sve tri sudske razine bile su stajališta kako je Konkordat kao državni zakon i dalje na snazi, Kolonićeva konvencija nije justa sacra canones te je oporučno raspolaganje biskupa Strossmayera valjano. U zauzimanju ovog stajališta sudovi su istaknuli kako je Konkordat proglašen u skladu za zakonom te je pri tom nevažno što je do njegovog proglašenja došlo tijekom apsolutizma jer prema Zakonu o vlasti sudačkoj sudovi ne mogu ocjenjivati ustavnost zakona koji je proglašen valjano. Osim toga, Naputak o privremenom uređenju županija propisao je primjenu svih neoapsolutističkih propisa do izričitog ukidanja ili zamjene odgovarajućim hrvatskim propisima dok činjenica da su Austrija i Ugarska ukinule Konkordat nije bila od nikakvog utjecaja za Hrvatsku. Osim što je Konkordat smatran te se primjenjivao kao državni zakon, sudska su tijela vlasti držala i da je Kolonićeva konvencija, čije je važenje potvrđeno zak. čl. 1715:XVI, bila državni zakon, a nikako ne justa sacros canones tj. sveti crkveni zakon kakvom bi kvalifikacijom bila omogućena njezina primjena pozivanjem na Konkordat.

Konkordat iz 1855., Opći građanski zakonik, Hrvatska i Slavonija, Josip Juraj Strossmayer, oporuka

nije evidentirano

engleski

“The Concordat's legal force must be recognised still today, since it can be no exception among validly promulgated acts.”

After the abolishment of neo-absolutism and the restoration of constitutionality (1860), there were debates on the validity of Austrian regulations introduced by means of patents, including the 1855 Concordat. There were often opposing views on the issue, therefore it was discussed not only from a legal standpoint but also as a significant national-political and ecclesiastical issue. Using probate records from the holdings of the Table of Seven (Stol sedmorice) kept in the Croatian State Archives pertaining to a claim of the title of inheritance after Bishop Strossmayer’s death, the paper reconstructs a legal framework for regulating the title of inheritance on the basis of the prelate’s will and analyses judgements of the Royal Court Table in Osijek (Kraljevski sudbeni stol), the Ban´s Court (Banski stol) and the Table of Seven and their reasonings. Based on the claim arising from the challenge of the bishop’s will, the courts of law deliberated the validity of the Concordat and considered the issue of whether restoration of constitutionality repealed the regulations that had been introduced during the period of absolutism, including the Concordat. Assuming that the Concordat was still in force, the courts examined the issue of whether Kolonić’s (Kollonich, Kollonitsch) Convention was considered a piece of legislation that had been in force earlier, i.e. juxta sacros canones invoked by §XXI of the Concordat, not allowing the application of the part referring to the prelate’s freedom to dispose by will. Instead, the valid dispositions by will required the ruler’s approval. Since in the view of the plaintiff, Bishop Strossmayer had not obtained the ruler’s approval, his will was null and void. Consequently, rules of intestacy applied according to which the plaintiff was one of the heirs entitled to one third of the assets. All three judicial levels held that the Concordat as a State law continued to be in force, that Kolonić's Convention was not juxta sacros canones, and that Bishop Strossmayer’s testamentary disposition was valid. In their finding, the courts emphasised that the Concordat had been promulgated in accordance with the law. They deemed the fact that the Concordat had been promulgated during absolutism to be of no consequence since, in accordance with the Law on Judiciary (Zakon o vlasti sudačkoj), courts of law could not assess the constitutionality of pieces of legislation that had been duly promulgated. Moreover, the Instruction on the Provisional Regulation of Counties (Naputak o privremenom uređenju županija) provided for the application of all neo-absolutist regulations until their explicit repeal or replacement by appropriate Croatian regulations, whereas the fact that Austria and Hungary had repealed the Concordat had no impact whatsoever on Croatia. The judicial bodies held that the Concordat was a State law and applicable as such. In addition, they also held that Kolonić’s Convention, whose validity was confirmed by legislative Article 1715:XVI, was a State law, and by no means juxta sacros canones, i.e. the holy law of the Church, which was the qualification that would have enabled its application by invoking the Concordat.

the 1855 Concordat, General Civil Code, Croatia and Slavonia, Josip Juraj Strossmayer, will

nije evidentirano

Podaci o izdanju

71 (2)

2021.

157-186

objavljeno

0350-2058

1849-1154

10.3935/zpfz.71.2.02

Povezanost rada

Povijest, Pravo, Religijske znanosti (interdisciplinarno polje)

Poveznice
Indeksiranost