hrvatski

Intonacijski obrasci u hrvatskom i njemačkom jeziku: kontrastivna analiza

Ovaj diplomski rad donosi prvu kontrastivnu analizu intonacijsih sustava hrvatskog i njemačkog jezika s posebnim naglaskom na načela autosegmentne metričke fonologije. Intonacija je dio prozodije koji se definira kao "figura koju tvore uzastopne mijene tona" (Škarić, 1991: 285), a naziva se još i melodijom govora. Provedeno je istraživanje s ciljem utvrđivanja u kolikoj će mjeri izvorni govornici hrvatskog jezika koji studiraju njemački kao strani jezik ostvarivati intonacijske obrasce inače svojstvene izvornim govornicima njemačkog jezika kada govore njemački jezik. Za potrebe istraživanja korištene su zvučne snimke 22 izvorna govornika njemačkog te 10 izvornih govornika hrvatskog jezika. Njihove zvučne snimke analizirane su metodama slušne procjene te akustičkom analizom kretanja fundamentalne frekvencije. Rezultati analize kretanja tona u intonacijskim jezgrama pokazuju kako izvorni govornici hrvatskog još uvijek, unatoč visokoj jezičnoj kompetenciji u njemačkom kao stranom jeziku, ne posjeduju one intonacijske obrasce tipične za izvorne govornike njemačkog jezika. Rezultati se značajno ne razlikuju s obzirom na razinu studija njemačkog jezika koju ispitanici pohađaju. Na osnovi kontrastivne analize te rezultata provedenog istraživanja rad donosi i metodičke smjernice te prijedloge vježbi za intonaciju u nastavi njemačkog kao stranog jezika. Takve su vježbe potrebne jer je poučavanje izgovora, a posebno suprasegmentne razine, u nastavi njemačkog kao stranog jezika nepravedno zapostavljeno.

intonacija ; intonacijski sustav ; intonacijska jezgra ; kontrastivna analiza ; poučavanje intonacije

nije evidentirano