hrvatski

Acta Croatica: nastanak zbirke i diplomatička analiza

U radu se govori o nastanku zbirke Acta Croatica, od toga kako je Kukuljević skupljao građu do toga kako je sama zbirka objavljena upravo 1863. Ono što je krenulo od Kukuljevića u slučaju hrvatske historiografije, rezultat je sveopćeg duhovnog, političkog i inog pokreta u 19. st., ne samo u Hrvatskoj. Predmet istraživanja ovog rada isprave su datirane do 1500. godine u Kukuljevićevoj Acta Croatica (ukupno 144 isprava). Prema strukturi isprava, odlučili smo se za sljedeću podjelu: pisma ; sudski zapisnici ; oporuke ; kneževske, kaptolske i sudske isprave te notarske isprave. Razlike i sličnosti među njima su kroz rad više puta naglašene, kao i ekvivalenti s latinskim izvorima radi usporedbe. Ovaj rad daje uvid u usporedno razvijanje notarijata i nadasve kancelarije pojedinih knezova, sudova i kaptola, istovremeno na glagoljici i hrvatskom jeziku, kao i latinicom na latinskom jeziku. Stoga nije ni neobično da su termini za pojedine formule u ispravi kao i formular za isprave slični. Važno je da izdavač i, najvažnije, primatelj isprave razumiju i imaju uvid u sam sadržaj isprave. Takoñer u ovom radu, naglašava se važnost korištenja i doprinosa Acta Croatica kao izvora u historiografiji. Izvori na glagoljici još uvijek imaju potencijala za iskorištavanje u naučnom radu, kako u povijesti, tako i u drugim humanističkim i društvenim znanostima.

Acta Croatica, nastanak zbirke, diplomatička analiza, Ivan Kukuljević Sakcinski, Đuro Šurmin, Stjepan Ivšić

This master thesis speaks of the creation of collection of Glagolitic documents called Acta Croatica, from the process of Kukuljević's collection of the material to the reason why it was published precisely in 1863. What started with Kukuljević in the case of Croatian historiography is the result of general spiritual, political and other types of movements in the 19th century, not only in Croatia. The research subject of this work are documents dated until the year 1500 in Kukuljević's Acta Croatica (144 documents). According to the structure of these documents, we divided them as following: letters; judicial reports; testaments; princes', archdioceses', and court documents, and documents from public notaries. The differences and similarities between them are emphasized many times in this work, as is their relationship with Latin sources because of comparison.