hrvatski

Jezični strah(ovi) inojezičnih govornika hrvatskoga koji žive u Republici Hrvatskoj

U radu se u okvirima jezičnobiografske metode istražuje osjećaj straha od jezika, ali i različiti drugi strahovi koji su povezani s jezikom/jezicima. Budući da odabrana metoda podrazumijeva da je iskustvo (svako, pa i emocionalno) jezično kodirano, u radu će se analizirati građa koju čini petnaestak jezičnobiografskih iskaza različitih inojezičnih govornika hrvatskoga koji žive u Hrvatskoj. S obzirom na to da strah od jezika i inojezična anksioznost nisu novina u glotodidaktici, pa se različiti autori već desetljećima bave ulogom tih afektivnih faktora u ovladavanju jezikom (npr. MacIntyre i Gardner 1994 ; Mihaljević Djigunović 2000, 2002 ; Mardešić, Svilarić i Klak 2015 ; Mardešić i Pasini 2015), u radu će se nastojati ponuditi mogući analitički okvir za istraživanje osjećaja straha iz perspektive tzv. afektivnoga obrata (npr. Clough 2007, Greenwald Smith 2011, Rudan 2018) te narativnoga i biografskoga obrata (Riessman 1993, 2001 ; Nekvapil 2006, Piškorec 2007, Pavlenko 2007). Jezični se strahovi različitih tipova inojezičnih govornika hrvatskoga koji žive u Republici Hrvatskoj u radu istražuju na nekoliko različitih razina, a cilj je istraživanja odgovoriti na sljedeća pitanja: (1) na koji način govornici u narativima kodiraju osjećaj straha, (2) kakvi su njihovi jezični odabiri, (3) koju funkciju imaju dijelovi iskaza u kojima se govori o strahu, (4) kako se govornici samopredstavljaju i samopozicioniraju, tj. kako narativno konstruiraju svijet u kojem žive i sebe kao subjekt koji se boji ili ne boji, (5) koje strahove dijele određene podskupine inojezičnih govornika i sl.

hrvatski kao ini jezik, jezičnobiografska metoda, afektivni obrat, osjećaj straha, jezični strahovi, neizvorni govornici hrvatskoga

nije evidentirano