hrvatski

Utjecaj glazbenih sposobnosti na učenje naglasaka hrvatskoga standardnoga jezika

Ovisno o porijeklu, o tome kakav govor imaju njihovi roditelji, bake i djedovi, učitelji, ulica i prijatelji, govornici hrvatskog jezika imaju različite naglasne sustave. U varijetetima hrvatskoga jezika dva su temeljna naglasna sustava: visinski ili tonsko-dinamički (kojima se govori primjerice u Osijeku, Splitu i Zadru) i udarni ili dinamički (u Zagrebu, Varaždinu i Rijeci). U hrvatskom jeziku standardan je samo visinski naglasni sustav koji se tradicionalno opisuje kao četveronaglasni sustav, s kračinama i zanaglasnim dužinama. Probleme sa standardnim naglašavanjem imaju oni govornici hrvatskoga jezika koji ne dolaze sa štokavskoga područja jer je standardna prozodija riječi većim dijelom preuzeta iz novoštokavskih govora. Kod poučavanja hrvatskoga standardnoga naglasnog sustava govornici s udarnim naglasnim sustavom imaju dvostruki problem: izgovora i prepoznavanja naglasaka, a govornici s visinskim sustavom problem prepoznavanja. U istraživanju polazimo od hipoteze da glazbena sposobnost utječe na lingvističku sposobnost prepoznavanja osobina hrvatskih visinskih naglasaka. Provjerit ćemo hoće li studenti s boljim glazbenim sposobnostima imati bolje predispozicije za svladavanje visinskih naglasaka karakterističnih za hrvatski standardni jezik. Hoće li to ovisiti i o njihovom formalnom obrazovanju (glazbenom ili filološkom) te o tome kojeg su organskog idioma (udarnog ili visinskog)? Ispitanike različitog porijekla i obrazovanja testirat ćemo u percepciji prozodijskih elemenata (tonske visine, glasnoće i trajanja) na glazbenom i na jezično-govornom materijalu. Zaključci istraživanja pomoći će u daljnjem obrazovanju studenata kojima je važno poznavanje hrvatskih naglasaka te možda otvoriti nove strategije povezivanja važnosti učenja pjevanja ili sviranja i učenja jezika.

hrvatski naglasci, prepoznavanje

nije evidentirano