hrvatski

»Gospodin moj i Bog moj!« (Iv 20,28): Teofanija stigmatiziranoga

Tekst promišlja značaj ukazanja Uskrslog Isusa koji, prema svjedočanstvu iz Evanđelja po Ivanu, na svom tijelu nosi rane, i to najprije grupi učenika te zatim posebno Tomi. Postavlja pitanje o razlozima zbog kojih je, od cijele galerije žena i muškaraca kojima je bilo teško povjerovati u stvarnost Isusova uskrsnuća, jedini Toma dospio u nadaleko poznatu sintagmu nevjerni Toma. Tomin slučaj inzistiranja na dodirivanju Isusovih rana promatra se kao stav čovjeka koji, kroz mučno traženje, u Uskrslom koji na svom tijelu nosi rane, doživljava istinsku teofaniju. Tomina ispovijest vjere pritom izriče srž poruke kršćanstva: da je dostojan povjerenja i klanjanja samo takav Bog koji pati s čovjekom i stvorenjem te koji ne želi počinka sve dok i posljednja suza ne bude otrta, posljednja rana zacijeljena te posljednja nepravda iskorijenjena.

Toma (Isusov učenik) ; Uskrsli ; vjera ; nevjera ; Božja supatnja s čovjekom i stvorenjem

nije evidentirano