hrvatski

Kontekst, akteri i ideje Hrvatskog proljeća

U ovom radu se, na temelju dosadašnjih historiografskih spoznaja, prikazuje kontekst u kojem je nastalo Hrvatsko proljeće, kao i glavne ideje i aktere tog reformskog pokreta. Riječ je o kompleksnom društveno-političkom fenomenu koji se u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj pojavio u drugoj polovici 1960-ih i kulminirao 1971. godine. Nastanak pokreta omogućio je sukob unutar vladajućeg Saveza komunista Jugoslavije u kojem je kroz 1960-e došlo do razilaženja u pogledu načela daljnjeg društveno-političkog razvoja Jugoslavije. Jedan dio partije zagovarao je reforme, decentralizaciju Jugoslavije i veću autonomiju njezinih republika, a drugi je nastojao sačuvati centralizirani model upravljanja. S obzirom da su sredinom 1960-ih načela reformista dobila prednost, došlo je do svojevrsnog procesa liberalizacije koji će dovesti do politizacije društva i do puno otvorenijih rasprava o društvenim i državnim pitanjima. Brojni intelektualci, okupljeni ponajprije oko Matice hrvatske, a potom i studenti, uključili su se u rasprave o društvenim promjenama i podupirali su reformski orijentirano krilo vladajuće partije, ali su u javnost izlazili i s novim idejama i zahtjevima. Ideja o potrebi političke i upravne decentralizacije, pravednije raspodjele državnih prihoda i liberalizacije gospodarskog života u isti je smjer dovelo dotad nepovezane društvene skupine u Hrvatskoj zbog čega se počelo govoriti o jedinstvenom političkom pokretu, iako prave suradnje između tih skupina nikad nije bilo. Svaka skupina davala je svoj pečat u tadašnjim društveno-političkim gibanjima, i tek je njihovo ukupno djelovanje dovelo do pojave tzv. masovnoga pokreta. U radu se pojašnjava i to zašto je pokret slomljen i koje su posljedice iz toga nastale.

Hrvatsko proljeće ; liberalizacija ; decentralizacija ; Socijalistička Republika Hrvatska ; Savez komunista Hrvatske ; Matica hrvatska ; studentski pokret

nije evidentirano