hrvatski

Prednosti i nedostaci kvantitativne i kvalitativne metodologije u istraživanju ljudskih prava i dostojanstva u starijoj životnoj dobi

U izlaganju se prezentiraju prednosti i nedostataci kvantitativne i kvalitativne metodologije u istraživanju ljudskih prava i dostojanstva osoba starije životne dobi, koje od 2011. godine Zaklada Zajednički put kontinuirano provodi u suradnji s interdisciplinarnim timom stručnjaka iz područja socijalnog rada, pedagogije, psihologije i antropologije. Istraživanje se oslanja na interdisciplinarni dijalog koji, kombinacijom kvantitativne i kvalitativne metodologije, otvara mogućnost složenijeg i osjetljivijeg pristupa u ispitivanju tog područja u njegovoj konceptualnoj, teorijskoj i metodološkoj dimenziji. U kvantitativnom istraživanju prava osoba starije životne dobi u Gradu Zagrebu iz 2012.-13., u kojemu je korištena metoda anketnog upitnika, nedostaci tog pristupa postali su vidljivi na samom početku ispitivanja. Velik broj ispitanika odustajao je nakon prvih nekoliko pitanja, prvenstveno zbog Likertovih skala, znatan broj upitnika nije bio ispunjen u cjelosti, a nezanemariv dio ispitanika je na pitanja odgovarao šablonski. Te smo probleme nastojali riješiti „u hodu“ - ispunjavanjem ankete „u paru“, tako da smo upitnik pretvorili u idividualni razgovor. Anketari su ispitanicima čitali pitanja, eventualno ih pojednostavnjivali i potom bilježili njihove o odgovore, ali i njihove komentare i priče. Time smo unijeli kvalitativnu dimenziju u metodu anketnog upitnika što nam je omogućilo prikupljanje dovoljnog broja valjanih podataka, a time i statističku analizu. Na temelju tih iskustava, godine 2014. pokrenuto je kvalitativno istraživanje o dostojanstvu u starijoj životnoj dobi u kojemu je korištena metoda polustrukturiranog dubinskog intervjua s 32 ispitanika. Na taj smo način dobili više od 1500 stranica transkribiranih podataka, što ujedno predstavlja glavnu prednost, ali i nedostatak kvalitativne metodologije. Dok se prednost ogleda u detaljnim životnim pričama koje su bogate kontekstualiziranim društvenim značenjima i individualnim iskustvima, nedostatak je vidljiv u dugotrajnoj i višeslojnoj sistematizaciji (kodiranju) podataka i analizi. Ostvarivanje planiranog uzorka ispitanika bio je najveći izazov u oba istraživanja. Žene su bile znatno zainteresiranije za istraživanje od muškaraca ; s opadanjem socio-ekonomskog i obrazovnog statusa smanjivala se i spremnost za razgovor u obje spolne kategorije. Nepokretne ili slabo pokretne osobe koje su živjele u svojoj kući ili stanu, za razliku od onih koje su živjele u domu, bile su izrazito nepovjerljive i do njih smo vrlo teško dolazili. Muškarce niskog socio-ekonomskog statusa i niskog tjelesno funkcionalnog statusa koji žive u vlastitom stanu ili kući, primjerice, nismo uspjeli pridobiti za intervju. Na temelju toga se nameće pitanje za buduća istraživanja: što se događa s muškom populacijom u poodmakloj životnoj dobi te, osobito, koliko su iskustva socijalno najugroženijeg dijela populacije starijih osoba (nizak socio-ekonomski status, nizak status tjelesne funkcionalnosti i život u vlastitom stanu/kući) doista obuhvaćena istraživanjima?

interdisciplinarni pristup, kvantitativno istraživanje, kvalitativno istraživanje, narativni pristup, prava osoba starije životne dobi, dostojanstvo osoba starije životne dobi

nije evidentirano