hrvatski

Pretilost u djece i adolescenata

Možemo reći da se obrazac hranjenja u djeteta (fetusa) stvara već prenatalno. Rođenjem dijete prelazi na nove različite obrasce hranjenja, a fokus cjelokupnog somato-psihičkog života jest na dojenju i hranjenju. Tako se već od najranije dobi dojenčad može klasificirati u svojim ekstremima kao „slabo jeduća i izbirljiva“ ili kao „proždrljiva i hrane željna“. Potrebna je stalna prilagodba djeteta na nove uvjete. Važna je nutritivna vrijednost hrane, ali vrlo važan je i kontekst u kojemu se hranjenje obavlja, odnosno interakcija između majke i djeteta, tj. emocionalni dijalog između njih. U tom smislu, majke se mogu doživljavati kao dobre ako dijete dobro jede, ali se isto tako mogu osjećati i loše ako dijete nema želje za jedenjem. U prvim godinama života dominiraju procesi senzomotornog razvoja, individuacije, autonomije, odnosno oralne i analne faze, a oni se mogu zrcaliti preko akta jedenja. I dalje tijekom razvoja, dakle u predškolskoj i školskoj dobi, kao i u pubertetu jedenje može imati različita razvojna značenja.

dijete ; adolescent ; anoreksija nervoza ; bulimija nervoza

nije evidentirano