hrvatski

Bosanskohercegovačka teatrologija nakon Drugoga svjetskog rata

S obzirom da u Bosni i Hercegovini ne postoji sustavan pregled onoga što se, tijekom stoljećā, o drami (dramskome tekstu ili izvedbenosti) pisalo, istraživalo i zaključivalo, ovim se radom pokušava stvoriti jasnija slika sveukupnosti dramskoga iskustva spomenutoga područja: postavlja se i opisuje pregled svih bitnih elemenata (časopisa, festivala, teatarskih ustanova, publikacija, znanstvenika, kritičara) koji su obilježili određena razdoblja bosanskohercegovačke kulturne povijesti. Povezujući osobitosti srednjovjekovnoga razdoblja, a osobito razdoblja nakon Drugoga svjetskog rata sa suvremenošću, u radu se želi dokazati i istaknuti kontinuitet dramskoga iskustva od XIII. stoljeća pa naovamo, uputiti na osobitosti određenih faza, ukazati na razvojnu liniju bosanskohercegovačke teatrološke – znanstvene i kritičke – misli, te procijeniti kakav je utjecaj iskustva prošlosti na suvremeno stanje u tome smislu. Pokazalo se da se u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata teatar razumijeva ponajprije na razini makroznaka – prenositelja ideološke poruke, a kasnije se javlja potreba za autonomizacijom teatarske umjetnosti. Utvrđuje se da istraživanje i razumijevanje ranijih teatroloških specifičnosti i pojavnosti može biti itekako korisno za objektivizaciju, racionalizaciju i rješavanje određenih problema uočenih u recentnijem bosanskohercegovačkome dramskom iskustvu. Zbog specifičnosti materijala (uglavnom periodičke i monografske građe) u radu su kombinirane različite metode: metoda klasifikacije, induktivna i dijalektička metoda, te deskriptivna i eksplikativna analiza.

Bosanskohercegovačka teatrologija, kontinuitet, sveukupnost dramskog iskustva, autonomizacija teatarske umjetnosti, suvremenost, teatarske publikacije, eksperimentalni teatar, kritika, mediji, dramsko pismo

nije evidentirano