ruski

Eksprerssionizm i grotesk v horvatskoi drame i teatre

U uvodnom dijelu članka prikazuju se političke, administrativne, gospodarske i kulturne promjene koje su nakon završetka Prvoga svjetskog rata izravno utjecale na hrvatsko kazalište, napose na dva profesionalna kazališta, zagrebačko i osječko. U nastavku je riječ o visokim umjetnički dosezima zagrebačkoga HNK-a u prvoj polopvici 1920.-h kad su ga vodili kritičar i prevoditelj Julije Benešić (intendant), kritičar i redatelj Branko Gavella (ravnatelj Drame) te dirigent i skladatelj Petar Konjović (ravnatelj Opere), s osvrtima na doprinose pomlađena glumačkog ansambla, redatelja (Gavella, I. Raić, T. Strozzi) i scenografa (T. Krizman, Lj. Babić, V. M. Uljaniščev). U središnjem dijelu članka analiziraju se ekspresionističke tendencije u dramskim tekstovima M. Krleže, U. Donadinija, K. Mesarića, J. Kulundžića, T. Strozzija i izdvajaju karakteristike koje su im zajedničke: noć kao vrijeme radnje, odbojnost prema gomili, neshvaćeni ili izopćeni pojedinac kao glavni lik i sl.

Eksprerssionizm ; grotesk

nije evidentirano