hrvatski

DIJALOG IZMEĐU SUVREMENE UMJETNOSTI I LITURGIJE – POLAZIŠTA, PRIMJENE I PERSPEKTIVE

U doktorskoj disertaciji kani se znanstveno obraditi suvremeni dijalog između umjetnosti i liturgije kroz tri teorijske dionice: polazišta, primjene i perspektive. Interdisciplinarno istražuje suodnos suvremenoga umjetničkog stvaralaštva i teološke dimenzije kršćanskog bogoslužja, odnosno liturgijskog prostora i umjetničkih djela. Prvi teorijski okvir specifična je analiza teoloških i kulturoloških polazišta stvaranja nove paradigme odnosa Crkve i umjetnosti nakon Drugoga vatikanskog sabora (1962. – 1965.). Drugi teorijski okvir posvećen je analitičkom pristupu i interpretaciji pojedinih reprezentativnih likovnih i arhitektonskih djela u Hrvatskoj nastalih od 1965. do danas, u kojima se pokazuje narav i mogućnost umjetnosti i arhitekture ‘za’ i ‘iz’ liturgije. U zadnjem dijelu donosi se prijedlog općih i posebnih smjernica za umjetničko oblikovanje i uređenje liturgijskoga prostora, koje osiguravaju kreativni susret i dijalog između suvremene umjetnosti i liturgije.

suvremena umjetnost ; liturgija ; obred ; liturgijski prostor ; liturgijska arhitektura ; dijalog Crkve i umjetnosti

nije evidentirano