hrvatski

Znanstvena i školska interpretacija u nastavi književnosti

Interpretacija je poseban način razumijevanja i prikazivanja književnog djela, ponekad ju je teško razlikovati od književnoteorijske analize i kritike. Međutim, analizom se književno djelo raščlanjuje na sastavne dijelove kako bi se moglo sagledati u svojoj složenosti, dok je kritika postupak koji teži ocjeni kvalitete književnog djela, a interpretaciji je zadaća otkrivanje unutarnjih zakonitosti strukture književnog djela. Interpretirati znači logičkim putem prikazati estetsku bit književnog djela i osvijetliti njegovu umjetničku osebujnost i osobitost, upravo ostvarenu u njegovoj jedinstvenosti i neponovljivosti. Kako je književno djelo kao umjetnina „živo“ i kao takvo neiscrpno, ne iznenađuje činjenica kako ni do danas u književnoj znanosti ne postoji apsolutna teorija interpretacije s opće prihvaćenim logičkim pojmovnim aparatom. Tako se tumačenje književnog teksta temelji na više različitih književnih teorija koje upravo raznolikošću i međusobnim nadopunjavanjem svojih različitih teorijsko-metodoloških stavova obogaćuju književnu znanost i osvjetljuju književna djela koja nisu nikada „do kraja“ interpretirana, niti po svojoj biti mogu biti. Znanstvena interpretacija postupak je kojim se dolazi do znanstvene spoznaje čija se vrijednost može afirmirati ili negirati metodološki usustavljenim književnoznanstvenim diskursom, može se baviti pojedinačnim elementom književnog djela i pretpostavlja novost. Školska interpretacija ima odgojno- obrazovnu svrhu, bavi se svim bitnim elementima književnog djela i ne mora pružati novost, ali s obzirom na mogućnost njezine primjene u nastavi književnosti na svim stupnjevima obrazovanja od osnovnoškolskog do visokoškolskog stupnja, može dovesti do znanstvene interpretacije.

interpretacija ; nastava književnosti ; metodika književnosti

nije evidentirano