hrvatski

Važnost tjelesnog vježbanja u ranoj i predškolskoj dobi kod djece s poremećajima iz autističnog spektra

Tjelesno vježbanje u ranoj i predškolskoj dobi ima važan utjecaj na rast i razvoj djece, pravilno držanje tijela, prevenciju kroničnih bolesti, prevenciju pretilosti, zadovoljavanje potrebe za igrom i kretanjem te razvijanje poželjnih obrazaca ponašanja te utječe na razvoj sportskog ponašanja. Negativne posljedice izostanka vježbanja ili nepravilnog vježbanja u ranoj i predškolskoj dobi mogu dovesti do nepravilnog držanja tijela, pojave ravnih stopala, prekomjerne tjelesne težine, slabijeg funkcioniranja krvožilnog sustava te smanjenja funkcija sustava za kretanje. Stereotipno držanje tijela djece s poremećajima iz autističnog spektra pogoduje deformitetima koštano-mišićnog sustava (kifoza, skolioza, spuštena stopala) što se tjelesnim vježbanjem može ublažiti. Najčešće smetnje ponašanja djece s poremećajem iz autističnog spektra u procesu učenja i poticanja na kineziološku aktivnost su smanjena tjelesna aktivnost, usporena motorička aktivnost, anksiozne reakcije, pružanje otpora kod učenja i poticaja na kretanje, inzistiranje na provođenju svoje neprimjerene zamisli, teškoće razumijevanja, poremećaj percepcije, nedovoljna pažnja te smetnje komunikacije. Vrlo veliki značaj ima i prehrana kod djece s poremećajima iz autističnog spektra, budući da postoje spoznaje da osobe s poremećajima iz autističnog spektra imaju smetnje probavnog sustava pa se te iste smetnje mogu manifestirati i na psihološkim reakcijama. Uzroci nastanka pretilosti kod djece s poremećajima iz autističnog spektra su nedovoljno sudjelovanje u tjelesnoj aktivnosti, neodgovarajuća prehrana, učestalo korištenje propisanih lijekova, metabolički i hormonalni poremećaj. Cilj ovog rada je ukazati na važnost provođenja tjelesne aktivnosti kod djece s poremećajima iz autističnog spektra kojom se potiče usmjerenost pažnje, u odnosu s okolinom i razini prilagodbe, smanjenje obrazaca nepoželjnih ponašanja, smanjivanje stereotipnih aktivnosti te poboljšanju integracijskih i komunikacijskih vještina budući da intenzivne tjelesne aktivnosti u dječjoj dobi povoljno utječu na uklanjanje hiperaktivnosti, a u odrasloj dobi suzbijaju agresiju i destruktivno ponašanje. Nedovoljno sudjelovanje u tjelesnoj aktivnosti ovisi o većem broju faktora kao što su: nedostatak svijesti o važnosti tjelovježbe i kvalitetne prehrane za zdravlje, teškoće u socijalnoj interakciji i komunikaciji s vršnjacima, niže razine motoričkih i funkcionalnih sposobnosti, sjedilački način života njihovih roditelja, mali broj dobro organiziranih sportskih sadržaja u lokalnoj zajednici, nedostatak svijesti djece s poremećajem autističnog spektra i njihovih roditelja o važnosti bavljenja tjelesnom aktivnošću na zdravlje.

djeca s poremećajem autističnog spektra, tjelesna aktivnost, pravilna prehrana

nije evidentirano