hrvatski

A. B. Šimić o likovnosti avangarde

Za A. B. Šimića ekspresionizam nije samo jedna poetska faza, nego smisao i način – bit stvaralaštva, i kao što je u ekspresionizmu pa i u avangardi uopće likovnost bitno stilsko obilježje, tako je i u Šimićevu djelu boja ne samo sredstvo pjesničkog izraza u gradbenom postupku vizualizacije, nego i predmet njegovih kritičkih kao i teorijsko-estetičkih preokupacija. U člancima koji se izričito odnose na slikarstvo, nastalim između 1916. i 1924. godine, Šimić govori o likovnim temama u različitim prigodama, najčešće ukratko, izvještajno, ali ponekad i posve studiozno. Prateći živo i široko europsku kulturno- umjetničku scenu, posebno se zanimajući za njemačku književnost, umjetnost i kulturu uopće, s jednakim interesom za praktično- stvaralačku kao i znanstveno-teorijsku stranu, Šimić već kao dvadesetogodišnjak postaje zapaženo ime našeg pjesničkog ekspresionizma, ali i vrstan znalac, navlastito likovnosti, avangardnog stvaralaštva uopće.

pjesništvo ; likovnost ; boja ; stil ; ekspresionizam ; avangarda

nije evidentirano