hrvatski

Suvremeni dijagnostički i terapijski pristup poremećajima jedenja

Poremećaji jedenja karakterizirani su teškim smetnjama u prehrambenim navikama i ponašanju koje dovode do teškog oštećenja fizičkog zdravlja i psihosocijalnog funkcioniranja. Oboljeli imaju poremećenu percepciju vlastitog tijela i težine. Etiologija poremećaja jedenja nije u potpunosti jasna. Pretpostavlja se da nastaju djelovanjem bioloških, psiholoških, socijalnih i kulturnih faktora. Klasifikacija poremećaja jedenja i dijagnostički kriteriji mijenjali su se tokom vremena. Najveći broj liječnika danas se u dijagnostici oslanja na Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje – Peto izdanje (DSM-5) izdan 2013.g. DSM-5 navodi tri specifične dijagnoze ; anoreksiju nervozu, bulimiju nervozu i poremećaj s prejedanjem. Ostali poremećaji jedenja svrstani su u skupine Drugi specificirani poremećaj hranjenja ili jedenja i Nespecificirani poremećaj hranjenja ili jedenja. Važno je znati da se poremećaji jedenja javljaju u sve ranijoj dobi. Prije započinjanja liječenja potrebno je saznati postoji li prisutan komorbiditet kako bi se odabrao prikladan terapijski pristup. Liječenje je važno započeti što ranije jer su poremećaji jedenja povezani sa smanjenom kvalitetom života, većim rizikom za razvoj depresije i često su praćeni brojnim komplikacijama od kojih neke mogu biti smrtonosne. Liječenje treba biti sveobuhvatno i multidisciplinarno. Cilj liječenja je medicinska stabilizacija, nutritivna potpora, promjena poremećenog obrasca jedenja i rješavanje druge psihopatologije. Psihoterapija je neizostavna u liječenju poremećaja jedenja. Propisivanje lijekova nije preporučljivo jer nisu pokazali učinkovitost, a praćeni su brojnim nuspojavama. Ako pacijent zadovoljava indikacije za hospitalizaciju, potrebno je započeti bolničko liječenje. Ako je zdravlje pacijenta ugroženo, a on odbija liječenje, dopuštena je prisilna hospitalizacija. Tijekom bolničkog liječenja primarna je uloga nutritivna rehabilitacija. Preferira se oralna prehrana, a u određenim slučajevima primjenjuje se enteralna prehrana. Tijekom prvih tjedana od ponovne uspostave prehrane potrebno je strogo monitoriranje zbog opasnosti od razvoja refeeding sindroma.

poremećaji jedenja, dijagnostički kriteriji, anoreksija nervoza, bulimija nervoza, poremećaj s prejedanjem, liječenje, psihoterapija, hospitalizacija, nutritivna rehabilitacija, refeeding sindrom

nije evidentirano