hrvatski

Zdrava struja hrvatske "antiformalističke pameti"

U eseju "Jedno poglavlje iz povijesti hrvatske proze XIX. stoljeća", objavljenom u "Studijama i esejima" (Zagreb, Naprijed, 1967.), kroatist, slavist i talijanist Ivo Frangeš pisao je o političkom sadržaju i o stilskim dosezima knjižice "Hrvati Mađarom" hrvatskog književnika, pravnika i bana Ivana Mažuranića, koju su nakon objavljivanja književni povjesničari opovrgavali s obzirom na njezinu književno-umjetničku razinu, a povjesničari isticali. Hrvatski povjesničar Ferdo Šišić i književni povjesničar i kritičar Antun Barac uočili su njezinu književnu i političku važnost. Ivo Frangeš istaknuo ju je kao važno svjedočanstvo o onodobnim mađarskim političkim nastojanjima i hrvatskom otporu mađarizaciji, usidrenom u ilirskom pokretu mladih hrvatskih intelektualaca. Zbog snažnih asimilacijskih pritisaka, a nerijetko i zbog probitačna dodvoravanja domaće inteligencije tuđinskoj vlasti, usmeni i pisani pozivi upomoć pojedinih hrvatskih intelektualaca sveli su se po svršetku oba svjetska rata na njihova uglavnom osamljena nastojanja protiv političko-interesnih prekrajanja hrvatskog teritorija. Još jedno takvo nastojanje predstavlja i pisano djelo međimurskoga književnog povjesničara, kritičara, jezikoslovca i pjesnika Zvonimira Bartolića, dugogodišnjeg predsjednika, izdavača, urednika i autora Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu - o povijesnome Međimurju koje je također iznjedrilo zdravu struju hrvatske »antiformalističke pameti«.

Ivan Mažuranić, Ivo Frangeš, Zvonimir Bartolić, Austro-Ugarska, Hrvatska

nije evidentirano