hrvatski

Fatalno zavođenje i/ili sveta ljubav: Marija Magdalena u južnoslavenskim književnostima

Jedan od najintrigantnijih biblijskih likova, Marija Magdalena, u umjetnosti je oblikovana kao arhetipski obrazac pokajane prostitutke, strastvene ljubavi jednako u grijehu kao i u obraćenju. Stoga će se u ovom izlaganju prikazati oblikovanje lika Marije iz Magdale od najranijih apokrifnih tekstova do suvremenih romana u južnoslavenskim književnostima u kojima je taj tip žene prošao put od svjetovnog ideala femme fatale do simbola grešnosti da bi se na kraju u liku pokajnice preobrazio u sveticu. U srednjovjekovnim i renesansnim tekstovima Magdalena je prikazivana kao asketska pokajnica (apokrifi, Marulić), dok se u baroku preobražava u zanosnu pokornicu čija je ljubavna nostalgija isprepletena s erotičnim opisima pokorničke zaljubljenosti u nebeskog ljubavnika (Bunić Vučić, Đurđević). Čitanje lika Magdalene u specifičnim kontekstima shvaćanja ljubavi koji omogućuju preobrazbu Amor carnalis u Amor spiritualis mijenja se početkom 20. stoljeća u modernističkim dramama u kojima je Magdalena prikazana kao fatalna zavodnica, a njezina erotska ljubav postaje Kristova kušnja (Krleža, Galović), opčinjenost njezinim čarima motivacija je izdaje ljubomornoga Jude (Strozzi). U suvremenim pak romanima u fokusu je njezina unutarnja razapetost između tjelesne ljubavi i služenja svetoj ljubavi (Popović), njezina duhovna traženja markirana su i fatalnim zavođenjem (Mlakić), njezina je priča i borba za emancipaciju i odbacivanje života bez imena (Stojsavljević). Teorijski je okvir ovog istraživanja feministička kritika, posebice feministička teologija koja ukazuje na paradoks da je Marija iz Magdale, najznačajniji ženski lik u neposrednom krugu Isusovih učenika, s pozicije prvog svjedoka uskrsnuća svedena na priču o pokajanoj bludnici.

biblijski likovi, Marija Magdalena, pokajana prostitutka, femme fatale, ljubavna nostalgija, erotska ljubav, feministička teologija

nije evidentirano