hrvatski

Izvan okvira 3, Vođenje: prema kulturi promjene

Vođenje u odgojno-obrazovnoj ustanovi 21. stoljeća - prema kulturi promjene je znanstveno-istraživačka studija koja se sastoji od tri veće cjeline: teorijskih promišljanja o vođenju, istraživanja fenomena vođenja u vrtiću te istraživanja fenomena vođenja u školi. U prvom većem poglavlju razmatraju se novi oblici vođenja kao pretpostavka razvoja nove škole. U njemu se iznose i opisuje teze da se djeca se mijenjaju brže od škole te da nova škola treba ići ususret razvoju individualnih mogućnosti djece i razvoja njihovih potencijala. Zatim se elaborira vođenje u odgojno-obrazovnoj ustanovi, koje se propituje u kontekstu različitih teorijskih postavki i opisuju mogućnosti njegova razvoja. Posebno se naglašava njegova nepredvidiva priroda i kontekstualna uvjetovanost. Slijedi poglavlje o ključnim uporištima vođenja ustanove usmjerenog na promjenu, koje se problematizira iz kuta razumijevanja i uvažavanja kulture ustanove. Naglasak se stavlja na dihotomiju podržavanja stagnacije u odnosu prema kulturi promjene, traganja za kvalitetnim osobljem u odnosu na razvoj osoblja te učenja o praksi u odnosu na učenje iz prakse. Zatim se opisuju posebna umijeća vođenja i to: umijeće pribavljanja «dozvole za vođenje», umijeće mobiliziranja postojeće energije djelatnika, umijeće balansiranja između poniznosti i arogancije, umijeće razvoja svrhovite suradnje u kolektivu i umrežavanje znanja te umijeće poticanja kulture mišljenja. U zasebnom poglavlju opisuje se toksično vođenje koje se naziva i «tamnom stranom» vođenja. Profesionalno učenje o vođenju predmet je rasprave zasebnog poglavlja, u kojem se raspravlja o neučinkovitim oblicima profesionalnog učenja o vođenju, novim oblicima te kvaliteti profesionalnog učenja o vođenju. Također se opisuju i finska iskustva u osiguranju profesionalne podrške ravnateljima za vrijeme stupanja na snagu tj. implementacije Nacionalnog predškolskog kurikuluma. Slijedi poglavlje o prednostima i zabludama distribuiranog vođenja koje se smatra prijelaznom etapom ka samo-vođenju ustanove. Potom se opisuje pedagoško vođenje u izgradnji razvojnog kapaciteta ustanove te u procesu odgoja i učenja djece. Svako od ovih poglavlja nudi i detaljniju teorijsku analizu pojedinih segmenata pedagoškog vođenja kojima je zajednički nazivnih razvoj kulture dijaloga i uvažavajućih odnosa u ustanovi. U poglavlju koje slijedi razmatra se dječja percepcija vođenja, značajke i stilovi vođenja djece te kritična razdoblja njihova učenja o vođenju.

Vođenje, vrtić, kultura promjene, profesionalno učenje

nije evidentirano