hrvatski

Kolektivna i individualna značenja u hrvatskome kao J2 govornika albanskog jezika

U ovom će se radu pokušati ilustrirati sociolingvistički profil studenata tijekom trotjedne izborne nastave hrvatskog jezika na Filološkom fakultetu Hasan Prishtina u Prištini. Iznimno velika motivacija za učenje hrvatskog jezika svakako je vrlo poticajna za nastavnika. Studentima je pak dodatna motivacija za učenje uočavanje zajedničkog leksičkog sloja albanskog i hrvatskog jezika: tavan, podrum, patlidžan, torta... Zajednički sloj leksema posljedica je albanskog i hrvatskog jezika u kontaktu s istim jezicima – ponajviše s turskim jezikom i južnoslavenskim jezicima. Iako je srpski jezik na Kosovu, uz albanski, službeni jezik, danas mlađa populacija na Kosovu uopće ne govori i ne razumije srpski, a niti bilo koji drugi slavenski jezik. Engleski jezik studentska populacija govori i razumije izvrsno, ali manji dio studenata ipak ne govori ni engleski iako je on dio obaveznog osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja. Uz engleski, neki studenti govore francuski, talijanski i turski. Srpski jezik koji poznaje generacija roditelja polaznika nastave hrvatskog jezika konzervirao je neke riječi koje danas uglavnom ne govore govornici suvremenog srpskog jezika (primjerice drugarica u značenju prijateljica). Najzanimljivija tema studentima je tradicijska kultura (na mikrorazini studentske populacije nema socioantroponomastičkih mijena, sva osobna imena studenata su tradicionalna albanska). Također, zanimljive su im teme iz svakodnevnog života (odjeća i prehrana). Inače, popularnost ovih tema prisutna je i u drugih neizvornih govornika hrvatskog jezika (Đurđević, Cvitanušić Tvico 2012). Književnost, kazalište i klasična glazba uglavnom su im bile nezanimljive iako većina polaznika tečaja hrvatskog jezika studira albanski jezik ili albansku književnost. U ortografiji studentskih eseja često su hrvatska slova zamjenjivana albanskim slovima za sličan fonem – ć kao q, š kao sh. U pisanju na hrvatskom jeziku studenti prenose neke tipične strukture albanskog jezika – pridjev slijedi imenicu. Oni koji dijelom poznaju srpski jezik učestalo upotrebljavaju konstrukcije da+prezent u situacijama u kojima se one u hrvatskom standardu ne upotrebljavaju. Morfološka odstupanja uglavnom idu prema češćoj upotrebi nominativa i infinitiva u situacijama u kojima treba upotrijebiti druge oblike. U oslovljavanju nastavnika i u vježbama u kojima se oponaša neka situacija, primjerice razgovor konobara i gosta, studenti često prelaze na ti- obraćanje i ne upotrebljavaju vokativ (Da te pitam, profesorica! Što ti jedeš?).

hrvatski kao J2, albanski kao J1, sociolingvistički profil

nije evidentirano