hrvatski

Specifičnosti izgovora čeških govornika u hrvatskome kao J2

U radu s češkim studentima koji uče hrvatski jezik, a nemaju hrvatsko porijeklo, kratkim upitnikom o samoprocjeni izgovora uočeno je da kao najveću poteškoću u hrvatskome kao J2 navode hrvatski naglasni sustav, poneki navode vokale, a problem s konsonantima ne izdvaja nitko. U ranijem istraživanju samoprocjene izgovora govornika različitih skupina jezika (Banković-Mandić 2018) također se pokazalo da češki govornici hrvatskog kao J2 kao najveći problem u izgovoru hrvatskog jezika navode naglaske, neki i intonacije. Usporedbom glasovnog repertoara češkog i hrvatskog jezika prema IPA-i (1999) uočava se nekoliko razlika u vokalskom i konsonantskom sustavu. Češki vokal e u prikazu vokalskog trokuta prikazuje se kao otovoreniji - /ε/ dok je kratki vokal i otvoreniji od dugog vokala i i više pomaknut prema centralnom izgovoru te se bilježi kao / ı/. U konsonatskom repertoaru najveća je razlika nepostojanje glasova ć, đ, dž i lj u češkom jeziku. S druge strane hrvatski jezik nema dva vibranta, glotalno h ni palatalni ploziv - /ɉ/. Mjesto naglaska u češkom jeziku uvijek je na prvom slogu dok je u hrvatskom moguć naglasak na svim slogovima, rijetko u standardu na posljednjem slogu. Perceptivnom analizom zvučnih snimaka u ovom će se izlaganju prikazati odstupanja glasovnog inventara i naglasaka čeških studenata u hrvatskom jeziku te usporediti sa samoprocjenom.

hrvatski kao J2, češki jezik kao J1, samoprocjena izgovora, perceptivna analiza

nije evidentirano